Čestitka
izvor:www.chalkboarddrawing.org
Drevna mudrost kaže da je gore isto kao i dolje. Toliko je nedvosmislena da je možemo uzeti sasvim doslovno. I toliko je doslovna da se na prvi pogled može učiniti besmislenom. Ona i jest besmislena većini danas. Tko ima vremena za drugi pogled?
Drevni mudraci neće izroniti iz tame prošlosti i vjerojatno će nam ostati zauvijek nepoznati, ali ostavili su nam u naslijeđe svoje neobično dostignuće: uočili su zacrtani red na nebu. Iz zaboravljenih razloga i pobuda oni su još vjerovali da su ljudi sinovi i kćeri zvijezda baš jednako kao i sinovi i kćeri zemlje i da je prirodno i pravilno, logično i pravedno, na licu te zemlje uspostaviti jednak poredak kakav vlada tamo gore, vidljiv na svodu, poredak vidljiv ako se i sasvim površno promatra.
Postignuće drevnih mudraca je ravno izumu vatre i kotača. Njima je bilo sasvim jasno da plamen i kružnica dolaze upravo s neba, odozgo, i nije im padalo na pamet sebi pripisivati zasluge. Skromni i razumni, a vjerojatno i poprilično hedonistički nastrojeni, jer svijet bijaše mlad, ugradili su i posljednji dragulj u krunu svoje spoznaje: sve nebeske darove, uključujući i život, treba valjano proslaviti.
Tu drevnu proslavu i danas njegujemo, već kako znamo i umijemo. Poklapa se s najvažnijim datumom za ljudski rod, kako su oni mislili, zimskim solsticijem. Ni crkveni oci starog vijeka nisu bili bedasti ljudi kada su odredili, inače nepoznat, rođendan svoga spasitelja. Ta kojom su se drugom logikom mogli poslužiti? U svakom slučaju, nisu bili podložni nama tako dragoj proizvoljnosti.
Danas živimo u carstvu proizvoljnosti koje se slavno uspostavlja. Očit izraz proizvoljnosti jest demokracija u politici, ali tendencija je jasna i na drugim područjima, od umjetnosti do filozofije, od tehnologije do ekonomije. Ugodno je to zavaravanje. Svi problemi će nestati samo kad budemo mogli tjerati što zaželimo. Dovoljno je da nas kakva-takva većina podržava. A podržat će nas, dogovorit ćemo se kompromisom, trgovinom. To je bar sasvim razumno.
Prosvjetiteljstvom i demokracijom poremećen um učinio nas je djetinjastima, čak pomalo retardiranima: zvjezdane konstelacije trebale bi se postaviti onako kako se većina dogovori. A kako se većina ne može nikad ništa dogovoriti, ostaje nam uživati u gorčini, i snu da ćemo jednom tjerati svoje, jasno, pod maskom racionalnosti. Mi znamo što je najbolje za sve. U to ime i na tom tragu pokušavamo se demokratski dogovoriti, ili nadglasati, i oko ceremonijalnih pitanja: proslave nebeskih događaja valja proglasiti besmislicom i praznovjerjem. Polako i sigurno spuštamo pogled. Poredak tamo gore treba zanijekati, inače nikad nećemo moći uspostaviti svijet proizvoljnosti ovdje dolje, primamljivo carstvo proizvoljne samodostatnosti i samodopadne komocije. Skloni smo zaboraviti činjenicu da komociju netko mora i platiti. No, dobro, i to će se nekako dogovoriti demokratskom većinom, jednom kad je sustav upogonjen. Platit će je, a tko drugi, oni naivni.
U prkos tome ne treba se libiti slavlja pradavno zacrtanih svetkovina. Svejedno je li to rođenje Krista koji je umro za nas; rođendan Mitre koji je za nas, neke druge i nekad drugo, ali ništa manje “nas”, zvjezdane i zemljane, pobijedio nebeskog bika; ili je to sastavljanje Ozirisa nakon što je bratskom rukom raskomadan, ili bilo kakav drugi dar, ili gesta, kojom je nebo nešto učinilo – za nas. Pa makar i za nekog drugog, no pred nama kao svjedocima, dakle, i za nas. Što god tko mislio o mitološkim junacima i junaštvima, njihovim dramama, ulogama, ceremonijama, to je, na koncu, ipak proslava jedine prave revolucije, sasvim doslovne i astronomske, realne i stvarne, neshvatljive onima koji vole uživati otužno nepotpunu komociju carstva komocije i pri tom snatriti savjesno o proizvoljnim ljudskim revolucijama i o pravdi u carstvu proizvoljnosti.
Na koncu, ako bi danas već izbezumljenu čovjeku bilo strano motivirati se zbog rečenog, trebalo bi slaviti makar u počast drevnih mudraca od prije deset, dvadeset ili sto tisuća godina. Ljudski skinuti kapu pred drevnim ljudima i njihovim naslijeđem (očito neke stvari danas traže objašnjenje gdje ih nekada ni u snu nije trebalo).
No, da ne bi ovo ispala još i kakva propovijed. Zaboravimo propovijedi, one su također rizik rastakanja u proizvoljnost.
Ovo je samo čestitka iz Čudne šume.
Sretan Božić!
Nenad Perković
