Istinite laži

Kao što smo vidjeli na primjeru predsjedničinih izjava, između istine i laži postavlja se eksplicitno vidljivi znak jednakosti, a, ako stvari podignemo na višu razinu, isto vrijedi i za geopolitičko djelovanje: svi znaju, i znaju da znaju, kako Turska služi kao tranzitna zemlja za teroriste i njihovu trgovinu naftom, pa ipak, zajedno s njom, vode rat protiv terorizma. Poanta je slijedeća: rat protiv terorizma je rat za terorizam. Ako čitatelj u tome ne vidi svrhu i smatra to apsurdnim, nemamo prigovora. Ali to je samo zbog toga što mu nije jasno da je proces upravo zamišljen takvim da nema svrhe. Logika Euro-atlantskog bloka je logika kaosa – istinita laž, neprekidni sukob nepomirljivih suprotnosti koji je sam sebi svrha.

src:www.hr.sott.net

src:www.hr.sott.net

Ovih su dana „zainteresirana javnost“ Hrvatske i, pretpostavljamo, „značajno-manje-zainteresirana javnost“ ostatka svijeta doznale ono što im dolikuje doznati o razlozima i rezultatima Sastanka na vrhu Procesa Brdo-Brijuni, čiji su domaćini bili hrvatska Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i slovenski Predsjednik Borut Pahor, a najviđeniji gost američki Potpredsjednik Joe Biden. Prije nego što ponudimo naše viđenje onoga što o okolnostima i svrsi toga sastanka javnosti ne dolikuje znati, premda ona to – ukoliko ima išta svijesti o povijesnom trenutku – u osnovnim crtama vjerojatno naslućuje, pogledajmo kakav je „narativ“ ponudila domaćica sastanka:

„Iz Zagreba, kao vođe, uputili smo snažnu poruku kako možemo učiniti više i trebali bismo učiniti više, nadograđujući ovaj dijalog i suradnju na svim razinama. Vjerujem kako smo se upravo svečano obvezali ostvariti zajedničku stratešku viziju Europe koja je cjelovita, slobodna i u miru i koja nije potpuna bez Jugoistočne Europe. Konsolidiranje Europe je jedino moguće ako EU obuhvati i Jugoistočnu Europu. Hrvatska i Slovenija u tome će i dalje imati ulogu snažnog zagovornika svih država Procesa Brdo-Brijuni. “ (izvor)

Molimo čitatelja da sad odbaci sve osim teksta u kurzivu i na trenutak se zapita kakva je to Europa „cjelovita, slobodna i u miru“. Na prvi pogled, riječ je o standardnoj diplomatskoj formuli, izvučenoj iz hrpe semantičkih proizvoda Euro-atlantskog bloka, koje ostatak svijeta, pa i građani ovog geopolitičkog entiteta, uglavnom ne doživljavaju ozbiljno. Međutim, to je samo djelomično točno. Istina je, naime, da parole globalista nisu slučajno isprazne. One na taj način uvijek zadržavaju mogućnost da im se kao sadržaj podmetne nešto potpuno suprotno od onoga što formalno izriču. Ako čitatelj otud pomisli da „Europa koja je cjelovita, slobodna i u miru“ istodobno znači i „Europa koja je podijeljena, porobljena i u ratu“ nižepotpisani se s njime u potpunosti slaže. No druga je strana priče činjenica kako ova parola nije usputna izmišljotina nego citat iz sasvim konkretne studije izvedivosti projekta nazvanog „Dovršavajući Europu – Od Koridora sjever-jug do energetske, transportne i telekomunikacijske unije“ (izvor, u daljem tekstu: DE). Ako čitatelju naziv projekta djeluje poznato to je zbog toga što tzv. inicijativu Baltik-Crno more-Jadran, hrvatska Predsjednica, počevši od kolovoza, neprestano nastoji predstaviti kao vlastito čedo, geopolitičku ideju što joj je pala na pamet, nalik na Atenu koja iskače iz Zeusove glave. Evo što nam je o tome imala ponoviti po završetku samita u Zagrebu:

„To je inicijativa koju sam osobno pokrenula. Povezivanje Baltičkog, Crnog i Jadranskog mora predstavila sam i Joeu Bidenu koji ju je pozdravio. Kada se Unija proširivala, bilo je to povezivanje Istoka i Zapada, a nama je u interesu povezivati se i više, npr. LNG terminal  na Krku povezati s Poljskom kako bi imali energetsku neovisnost koja je i čimbenik neovisnosti zemlje. I američki potpredsjednik ustvrdio je kako nitko ne bi trebao ucjenjivati energentima. Osim toga, obaveza političara je i smanjiti cijene i pridonijeti rastu životnog standarda.“(izvor)

Dalekovidnost prve žene Hrvatske naprosto je zapanjujuća. To kažemo, jer – gle slučaja! – projekt DE po svim točkama se slaže s njezinim idejama, a tiskan je prije točno godinu dana, dakle u studenom 2014., od strane Atlantskog vijeća sa sjedištem na adresi 1030 15th Street, NW, (12. kat), Washington, USA. Kad se stvari tako poslože, čovjeku dođe da povjeruje u onu staru self-help parolu „ako imaš dobru ideju, cijeli će se svijet urotiti da je ostvariš“. No nižepotpisani, kao prirodni pesimista, ne vjeruje ni ženama ni self-help priručnicima, i stoga ćemo ponuditi ono što nam izgleda kao realističnije tumačenje. Nećemo dakle povjerovati da je Grabar-Kitarović iznenađenom bwana Joeu, na marginama rujanskog sastanka UN-a, predstavila inicijativu, pa ju je ovaj „pozdravio“ a sinulo mu je istodobno i da „nitko ne bi trebao ucjenjivati energentima“, nego ćemo zlobno pretpostaviti kako je hrvatska Predsjednica obični gubernator Euro-atlantskog bloka za Hrvatsku i, potencijalno, susjedstvo koja u skladu sa svojim radnim mjestom obmanjuje javnost i predstavlja joj na prihvatljiv način poruku gospodara o njihovom mjestu u zajedničkoj super državi, te im sugerira dužnosti u novom geopolitičkom preslagivanju Europe o kojem najmanje odlučuju europski narodi.

Studija DE rezultat je zajedničkih napora Atlantskog vijeća i Energetskih partnera za središnju Europu, a sročio ju je tim pod vodstvom Iana Brzezinskog i Davida Koranya. U njoj se kao cilj projekta uzima Europa koja je cjelovita, slobodna i u miru te navodi slijedeće:

„Atlantsko vijeće i Energetski partneri za središnju Europu odlučili su pokrenuti DE kako bi osvijetlili kritični element u procesu (…) dovršenja Europe: (…) kao integrirani skup energetskih, transportnih i digitalnih veza od Baltika do Jadrana i Crnog mora, Koridor sjever-jug početna je točka za stvaranje jedinstvenog europskog tržišta, kamen temeljac za viziju ujedinjene Europe“(DE, 5)

Ponovo, obratimo pažnju na kurziv i zapitajmo se: nije li ujedinjena Europa već stvarnost? To nam guraju niz grlo već godinama, ali na ovom mjestu vidimo kako joj netko tek sad udara kamen temeljac. Kako to? Pa lijepo, riječ je o „dovršavanju Europe“, još jednom dokazu kako je od početka bila riječ o potencijalno beskonačnoj izgradnji – i eventualno simultanoj razgradnji – entiteta koji, čini se, neće biti konkretna struktura nego prije postmoderna geopolitička himera, na stanovit način, po neuhvatljivosti za konkretnu definiciju, nalik bliskoistočnoj geopolitičkoj sablasti nazvanoj „Islamska država“. U svakom slučaju, projekt DE namijenjen je „političarima na nacionalnim i regionalnim razinama u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, kao i donositeljima odluka u poslovnom sektoru.“ (ibid.) Nije, dakle, riječ, ponavljamo, o europskom nego o Euro-atlantskom projektu koji, dodajemo, treba „inicirati novu fazu u dovršenju Europe. Koridor sjever-jug mora biti glavni prioritet Europske Unije i njezinih država članica, kao i transatlantske zajednice.“ (DE, 9) Primijetimo, usput, kako ove riječi potpisuju dva nadzornika projekta, umirovljeni američki general James Jones, izvršni upravitelj tvrtke Jones Group International i Paweł Olechnowicz, Predsjednik Upravnog odbora LOTOS grupe, dakle dva, što bi prost narod rekao: privatnika, od kojih je prvi bivši vojnik države koju je teško nazvati europskom i nekadašnji Savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika iste, a danas u slobodno vrijeme predsjedava i think tankom Brent Scowcroft Center on International Security u sklopu Atlantskog vijeća. Riječ je dakle o, što autori ni ne kriju, javno-privatnom partnerstvu gdje bar jedna strana ‘privatnog’ objema nogama stoji na terenu visokih državnih institucija i korporativnog biznisa s druge strane Atlantika. Naravno, revitalizirati transport energenata, njihovu sigurnost te digitalizirati komunikacije, koje je, kako s pravom kažu autori studije, pokojni Sovjetski savez namjerno držao zapuštenima ne izgleda kao loša ideja, ali postavlja se pitanje: otkud baš sad. Odgovor je više nego jasan:

„Hitnost oživljavanja Koridora sjever-jug postala je tim veća zbog eskalacije napetosti između Moskve i Europe – posebno s obzirom na rusku invaziju Ukrajine (…)“ (DE, 9)

Upućeniji čitatelj bi možda bio sklon odmahnuti rukom na rusku invaziju Ukrajine, ali to bi bila krucijalna greška. Dokazivati nekome da se ta invazija nije dogodila nema smisla, jer ona se za NATO planere – a Euro-atlantski blok nije za sada ništa drugo do NATO kao objedinjujuće tijelo Amerike i Europe, koje će se po svemu sudeći nastojati sliti u jedno jedinstveno političko tijelo – sasvim sigurno jest dogodila. Ona se dogodila na isti način na koji se borba NATO-a protiv terorizma događa istodobno s činjenicom da ključna članica Saveza facilitira trgovinu naftom istih tih terorista preko vlastitog teritorija, i pruža im logističku podršku, dok istodobno obara avion države koja se ne bori protiv terorista upravo zbog toga što ih stvarno napada u skladu s pozivom legalnog predsjednika Sirije. Ako čitatelj misli da je nižepotpisani otklizao u ironiju, vara se. Ovo doslovno jest način na koji razmišlja Euro-atlantski blok i to je poruka koju nam šalje hrvatska Predsjednica – to je poruka koja sadrži proturječje koje vi, dragi čitatelju, trebate prihvatiti, pustiti da se ugnijezdi u vašu podsvijest i onda „diseminirati“ dalje. U tom smislu, ne možemo reći da Grabar Kitarović naprosto laže javnost. Ona je obmanjuje samo utoliko što kao istinu nudi laž, ali je pritom potpuno uvjerena u njezinu lažnu istinitost ili istinitu lažnost. Ona zna da je time što je postigla da se bivšejugoslavenska „regija“ više ne naziva „Zapadni Balkan“ nego „Jugoistočna Europa“ polučila samo promjenu u terminologiji kojom Euro-atlantski blok promatra pijuna u svom „teatru rata“ – a teatar je, kako se čini: cijeli svijet; ona zna kako čineći Hrvatsku „liderom u regiji“ zapravo svoju zemlju nudi kao središnju točku konsolidacije segmenta totalitarne superdržave u nastanku na teritoriju Balkana – prostora s kojeg nikad nitko nije uspješno pobjegao, pa neće ni Hrvatska – i time pljuje na sve žrtve devedesetih, dajući redikuloznom pogrebniku Tomislavu Nikoliću puno pravo da se s njom i njezinim narodom ruga: uostalom ona bi morala znati da nemiri u Crnoj Gori, uslijed ubrzanog guranja iste u NATO, za sve zemlje „regije“ znače samo to da će se živoj i zdravoj velikosrpskoj politici, koja se šlepa uz ojačanu Rusiju, pružiti „moralni kapital“ što bi u budućnosti mogao, u rukama ideologa „nebeskog naroda“, moralno financirati nove mitove i nove klice rata; ona zna, naposljetku, kako je rat protiv terorizma zapravo rat terorizma, organiziranog, financiranog i podržavanog od strane Euro-atlantskog bloka.

Dakle, Koridor je tampon zona prema Rusiji koja će poslužiti tome da europske države izolira od njihovog prirodnog susjeda – odcijepi krajnje zapadni dio velikog euroazijskog kopna – i potpuno je veže uz drugo oko u glavi NATO-a, SAD. Uostalom, do toga nam treba samo par potpisa:

“Promoviranje Koridora važno je Washingtonu, jer se na taj način pokazuje neprekinutu posvećenost miru i blagostanju Europe, osobito središnje Europe. Koridor će također omogućiti kritično važne punktove za maksimizaciju plodova liberalizacije trgovine energentima u kontekstu Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) o kojem se sada pregovara u Brusselu i Washingtonu.” (DE, 10)

Nije li otud vrhunski cinizam kad Grabar Kitarović za posjet Joe Bidena izjavi:

Razgovor je bio dinamičan i sadržajan – moramo prestati razmišljati u terminima što se od Hrvatske očekuje. Biden je došao na naš poziv, uključili smo ga u proces Brdo-Brijuni. Moramo voditi vanjsku politiku koja je sadržajna i nosi prosperitet za Jugoističnu Europu. Sami moramo poduzimati inicijative kao što je ova – o JI Europi treba razgovarati ovdje, a ne negdje drugdje

Onima koji, unatoč lako provjerljivom stanju stvari, doista vjeruju da Predsjednica odista misli što i kaže u kurzivom označenom imperativu, čestitamo. Postmoderni konformizam nije obična malograđanština, on je, doslovno, sposobnost da se vlastiti um raskoli na dvoje, kao što to Grabar Kitarović ovdje čini: trenutak potpune kapitulacije bilo kakvog oblika suverenosti ili autonomije izražava se kao prijelomni čas odluke za slobodu i samostalnost. I takvo svjesno samozavaravanje ne može postići svatko. Luđaci su se nekad rađali. Danas se to postaje napornim radom, odricanjem i donošenjem teških odluka. Dešifrirajmo onda ovu istinitu laž: hrvatska Predsjednica dosljedno izvršava naloge svojih poslodavaca i konstruira priču u kojoj je ona, onako žustra, predložila Amerikancima Koridor, vratila se doma, pozvala potpredsjednika SAD-a u goste i odlučila da će Hrvatska napokon preuzeti svoju sudbinu u vlastite ruke. Međutim, kao što vidimo iz par gore navedenih, lako provjerljivih, činjenica ona je napravila upravo suprotno, prebacivši odgovornost na fantomske nas koji smo Bidenu uputili poziv, misleći pritom na građane Jugoistočne Europe i navlastito Hrvatske i Slovenije. Istinita laž Grabar Kitarović leži u tome što je ona zapravo deklarirala potpuno odstupanje Hrvatske čak i od natruha samostalnosti.

Međutim, Koridor nije bio jedina tema što se, kako kaže Grabar Kitarović, pretresala na sastanku. Tu su još država aspirantica za članstvo u NATO-u, Crna Gora, i prijetnja „radikalizacijom“ stanovništva susjedne Bosne i Hercegovine. Nižepotpisani se ispričava, ali mora priznati kako izraz „radikalizacija“ on uvijek prevodi kao „krajnja dosljednost“, otkud proizlazi da je terorizam zapravo dosljedna eksplikacija biti Islama. To nije istina, odnosno to je još jedna istinita laž Euro-atlantskog bloka koji je trenutno najdosljedniji i najvjerniji zaštitnik terorizma s islamskim predznakom na svijetu; zapitajmo se, uostalom, kako to Hrvatska treba učiti pameti Bosnu i Hercegovinu po američkim pravilima, ako znamo da su neki od navodnih počinitelja nedavnog pariškog napada bili građani vibrantnog, multikulturalnog Bruxellesa, samog sjedišta NATO-a? Ne primjećujete li kako koncentracija terorista za koje uvijek poslije napada doznamo da su ih nadzirale Zapadne sigurnosne službe, raste proporcionalno blizini NATO baza njihovom prijavljenom mjestu boravka? Znači li to da bi uskoro, po analogiji, jer Hrvatska očigledno ima biti ispostava NATO-a na zapadnom Balkanu, i u susjednoj državi ili doma mogli očekivati teroristički spektakl? Čisto, onako, da se zbiju redovi.

Na ovom mjestu nećemo previše spekulirati o tome. Dostajat će, u zaključku, nešto standardnog Kali Tribune gatanja, odnosno analize trendova koji nam se čine vjerojatnima.

Ponajprije, očekuje nas jačanje Hrvatske uloge u „ratu protiv terorizma“ što u prijevodu znači: aktivnije potpomaganje Euro-atlantskog bloka u pružanju logistike all-stars ekipi luđaka na Bliskom istoku. Hrvatska se tako, prema mišljenju nižepotpisanog, stavlja najbliže onome što bi mogli nazvati „kriva strana povijesti“ u sasvim hegelijanskom smislu. Naime, sasvim suprotno babi vračari State Departmenta, Francisu Fukuyami, povijest očigledno ne pokazuje znakove završavanja. K tome, ako promatramo postupke Euro-atlantskog bloka, počevši od krize u Ukrajini, svi geopolitički postupci Mudraca Zapada izazvali su kontraefekte, do te mjere da se njihovog iskonstruiranog neprijatelja Rusiju počinje malne divinizirati diljem širokog spektra nezavisnih medija. Razlog tome leži u jednostavnoj činjenici da rusko odupiranje Zapadu tjera NATO da sa svakim novim geopolitičkim potezom skine rukavice i malo odigne veo koji mu desetljećima skriva lice. Pritom ne mislimo kako je Rusija na čelu s Vladimirom Putinom utočište slobode i pravde nego naprosto to da je riječ o jedinstvenom geopolitičkom entitetu koji u vanjskoj politici djeluje prema načelima logike, dakle prema načelima identiteta (a=a), isključenja trećeg (a=b ili ne-b) i neprotuslovlja (a nije ne-a). U tom smislu Rusija, već po geopolitičkoj inerciji, predstavlja faktor stabilnosti kad je se suprotstavi pokušaju dominacije punog spektra, odnosno načelu Euro-atlantskog bloka, koje je upravo takvo da progresivno negira načela tradicionalne logike i tu njihovu negaciju nameće kao nit vodilju vlastitog geopolitičkog djelovanja. Kao što smo vidjeli na primjeru predsjedničinih izjava, između istine i laži postavlja se eksplicitno vidljivi znak jednakosti, a, ako stvari podignemo na višu razinu, isto vrijedi i za geopolitičko djelovanje: svi znaju, i znaju da znaju, kako Turska služi kao tranzitna zemlja za teroriste i njihovu trgovinu naftom, pa ipak, zajedno s njom, vode rat protiv terorizma. Poanta je slijedeća: rat protiv terorizma je rat za terorizam. Ako čitatelj u tome ne vidi svrhu i smatra to apsurdnim, nemamo prigovora. Ali to je samo zbog toga što mu nije jasno da je proces upravo zamišljen takvim da nema svrhe. Logika Euro-atlantskog bloka je logika kaosa – istinita laž, neprekidni sukob nepomirljivih suprotnosti koji je sam sebi svrha. U tom smislu, ključnu ulogu igra tzv. izbjeglička kriza o kojoj u Zagrebu, navodno, nije bilo previše govora. Reklo se, međutim, kako je Hrvatska „primjer dobre prakse“ u integraciji muslimana. Ako znamo da se broj hrvatskih građana muslimanske vjeroispovijesti približava okrugloj brojci od 2%, netko bi s pravom mogao reći da je prije riječ o demografskoj nevidljivosti nego uspješnoj integriranosti. Međutim, primjedba o muslimanima upućuje nas na drugi mogući trend o kojem je na Kali Tribune već bilo riječi. Naime, tzv. „izbjeglička kriza“ umjetno je izazvani demografski udar na Europu, čija je prava uloga pojačanje učinka kaosa koji izaziva spektakl terorističkih napada. Treba imati na umu kako, prema riječima američke politologinje zanimljivog životopisa, Kelly Greenhill, demografski pokreti stanovništva mogu biti oružje neizravne prisile i držimo kako izbjeglički val pokrenut iz Turske to doista i jest. Naime, Greenhill tvrdi kako je konzistentna politika pokojnog libijskog predsjednika Gadafija prema Europi bila ucjenjivanje iste valom imigranata iz Afrike te u tom svjetlu treba promatrati i, danas često citiranu, njegovu izjavu o kaosu koji će nastati ukoliko ga se ukloni s vlasti u Libiji. Ako je vjerovati Greenhill, Gadafi je jednostavno očajnički igrao na kartu kojom je u prošlosti mnogo toga iznudio od Europe, i unatoč tome izgubio. Međutim, iz nekog razloga, EU se danas odrekla načela prema kojem niti jedan geopolitički subjekt ne drži val izbjeglica kao nešto poželjno, nego je kroz usta Angele Merkel, praktički pozvala cijeli Bliski istok na arbeit u Njemačku. Tvrdimo kako je riječ o svjesnoj politici, sasvim u skladu s logikom kaosa Euro-atlantskog bloka, koja, putem paralelne medijske reprezentacije „izbjegličke krize“ i „terorističke krize“ izaziva konstantne tenzije i rast suprotstavljenih, a nepomirljivih, političkih opcija krajnje ljevice i desnice. S obzirom na to da je riječ o temi za sebe, ovdje ćemo samo primijetiti koja je u svemu tome uloga Hrvatske. Kako je realno za očekivati da će zemlje u Zapadnom susjedstvu prije ili kasnije zatvoriti svoje granice, naša će zemlja neizbježno postati utočište za sada nepredvidivom broju izbjeglica. Kako se sve više naglašava „zabrinutost“ oko „radikalizacije“ muslimana u Bosni i Hercegovini, plauzibilno je očekivati i to da će njezin susjed, kao „lider u regiji“, postati još jedan mogući sintetički rasadnik ili čak „teatar“ terorizma koji će onda morati „biti primjer“ ostalima kako s istim izaći na kraj. Nije nužno da se stvarni teroristi regrutiraju iz izbjegličke ili bosanske populacije, nego ponajprije da se putem medija stvori takva slika. A, kako znamo iz iskustva zadnjih 14 godina, u postmodernom svijetu slika veoma brzo porodi i zbilju. Naravno, Euro-atlantski blok nema namjeru smanjiti, nego isključivo pojačati intenzitet terorističkih napada i/ili njihove medijske reprezentacije, jednako kao što nema namjeru smanjiti nego pojačati priliv izbjeglica i/ili njegove medijske reprezentacije. Aktivnija uloga Amerike u Jugoistočnoj Europi veoma bi dobro mogla značiti pojačavanje toga procesa u ovom dijelu svijeta, dok će u tom smislu „liderska pozicija“ Hrvatske biti nešto na čemu nam nitko normalan ne može zavidjeti.

U tom smislu možemo zaključiti kako se Hrvatska nema čemu radovati, jer je ugostila predstavnika američkog predsjednika. To je čin koji šalje poruku da više nismo u zapećku Euro-atlantske politike te da ćemo morati u njoj igrati aktivniju ulogu. U optici logike kaosa to znači kako će Hrvatska u nekoj mjeri morati postati najaktivniji čimbenik destrukcije među klijentskim državama Balkana. To je porazno za njezine stanovnike, za njezinu ulogu u tekućem povijesnom trenutku i, posljedično, za njezinu budućnost. Ako nešto dobroga možemo polučiti iz svega toga onda je to svijest o „istinitoj laži“ kao načelu političke komunikacije. Kolinda Grabar-Kitarović održala je javnosti lekciju kako to načelo djeluje i svatko tko ne želi zavaravati sama sebe idejama o „nezavisnosti“, ima sada zoran primjer načina na koji će buduća Euro-atlantska država komunicirati sa svojim udaljenim provincijama. Od sad treba biti jasno kako je nazivati njezine prokuratore i gubernatore „predsjednicima i predsjednicama“ također samo još jedna istinita laž – laž koju je čovjek svjesno prihvatio kao istinu.

 Tko zna, kako stvari stoje, možda i tekući Papa dadne moralno opravdanje tome postupku obrtanja svijeta naopako i ex cathedra ustvrdi:

„Laž će vas osloboditi!“

Branko Malić

Print Friendly
Liked it? Take a second to support Malić on Patreon!

You may also like...

5 Responses

  1. Žarko says:

    Slažem se s vašim procijenama i ocjenama, no bilo bi dobro kad bi u tekstu strane riječi i složenice, a poglavito riječi koje su višeznačne zamijenili običnim ili ako smatrate da je to nemoguće, onda barem riječima koje su širem čitalaštvu razumljivije. Pozdrav, ž horvat.

  2. xyz says:

    Izvrsna analiza kojoj se nema bogzna sto dodati. Mozda bi na kraju jos trebalo napomenuti da “istinite lazi” prema svemu sudeci funkcioniraju samo u domeni medijski podrzavane stvarnosti. I da izlozenost medijskom djelovanju skracuje ljudski zivot u prosjeku za oko 70 godina, barem ovdje u Hrvatskoj.

  3. mirko says:

    hm…„Laž će vas osloboditi!“ – već nas je ” oslobodila”

    sjajan, vrlo oštrouman tekst na tragu……”samo istina oslobađa”….

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *