Jugoslavija i promaja

You may also like...

7 Responses

  1. Vatroslav says:

    Crkva je oduvijek bila heterogena organizacija, puna vrenja i različitih frakcija. No, ako je itko mogao predstavljati Crkvu u onom dobu, na ovim prostorima, to je bio Strossmayer. To bi bilo kao da kažemo da danas Bozanić ne predstavlja Crkvu.

    • Malić says:

      Ne bi, jer su to bila potpuno drugačija vremena, a Strossmayer je bio izuzetno nezavisan čovjek, i financijski i intelektualno. Crkva s idejom Jugoslavije nema puno veze. Riječ je o kombinaciji slavofilstva i modernog ranog zapadnjačkog nacionalizma. Ova druga stavka je bila utjelovljena u pokretu za ujedinjenje Italije koji je bio izravno neprijateljski prema Vatikanu, tako da tu nema ni govora o nekoj blagonaklonosti od strane Crkve.

  2. Vatroslav says:

    Hahah, sjajne su ove zadnje rečenice.
    Ne bih puno pridavao prostora ideji jugoslavenstva. Zanimljivo mi je u svemu tome kako se jugoslavenstvo sveudilj stavlja u nove ljušture, od monarhizma, preko socijalizma sve do liberalne demokracije. Taj poziv na univerzalizam modernizma (tekovine Francuske revolucije) staljno presvlači svoju kožu, dok srž ostaje podjednako otrovna, podjednako autoritarna.
    Sljedeći citat:
    ” Primitivizam utopijskog rezona dijalektičkog materijalizma tu se odlično stopio s apologijom nacional-socijalizma udarne snage protivnika kontrarevolucije, odnosno JNA, kao što nam je svojedobno otkrio Tariq Ali kad je primijetio kako bi se Jugoslavija vjerojatno održala samo da se pravodobno pojačalo financiranje vojske”
    …sjajno prikazuje oba lica iste kovanice dvadesetog stoljeća. Ne bih Tariq Alija nužno smatrao budalom, već žrtvom nemanja mogućnosti sagledavanja cjelokupne situacije.
    Već sam prije na stranicama Kalija govorio kako smatram da je začetak jugoslavenstva proistekao od Crkve, od biskupa Strossmayera i iliraca. U svakom slučaju mislim da je ilirski pokret iznimno važan za jugoslavensku epizodu prošlog stoljeća.
    “Stvar je u tome što ih njihova zajednička isključivost čini potpuno nesvjesnim, automatskim – ali stoga i neupitno vjernim – saveznicima i suputnicima, koji će u svakom trenutku biti spremni negirati ovu vezu samo do tad dok ne shvate da prate jedni druge kao što sjena prati tijelo.”
    Ovaj citat s kraja je sjajan završetak, i zaključak, članka.

    • Malić says:

      Ne bih se složio da ovoj ideji ne treba dati prostora, jer je ona potencijalno najopasnija opcija koja danas postoji, po mom mišljenju. To što je u ovom trenutku na margini ne znači da će uvijek tako biti. Osim toga bio je dan republike, pa je bio red i da ga na KT adekvatno obilježimo. Što se tiče Alija, kod njega je na djelu nešto gore od neznanja. Njegova bliska prijateljica bila je Branka Magaš, kroničarka raspada Yuge tijekom osamdesetih, koja je izvanredno dobro znala što se događa i to je izvanredno jasno govorila. Ali je izjavio da je prekinuo prijateljstvo s njom i njezinim mužem, jer su početkom rata “odbacili univerzalna načela”, odnosno nisu podržavali ono što je on vidio kao očuvanje socijalizma: pretvaranje Hrvatske i Bosne u prah i pepeo. Tako da on jako dobro zna što govori, kao i većina ljevih revizionista. Za njih su ljudi pijuni u njihovoj utopijskoj socijalističkoj slici svijeta gdje onda Sloba može fungirati kao netko “na pravoj strani povijesti”. Oni kao takvi zaslužuju Damantio Memoriae. Tu spadaju i John Pilger, Chomsky, Chossudovsky i još par “ikona” zapadnjačke ljevice. Također, ne mogu se vaditi na grešku zbog toga što nitko od njih nije bio spreman odustati od apologije Miloševića i/ili JNA unatoč dokazima koje su im pružali njihovi razočarani sljedbenici. Tu nema oprosta, jer nema ni kajanja.

      • Vatroslav says:

        Nisam znao za ovu Magaš, koju je Ali osobno znao.
        Bojim se da ja, kao ljevičar, vjerojatno doživljavam prepozitivno i Assada u Siriji. A, općenito govoreći, svi oni koji putem “manje srednjostrujaških” medija prate rat u Siriji, i znaju koliki je stisak Izraela, SAD-a i Saudijaca, uvijek veličaju Assada, a u biti, lako je moguće da je Assad Milošević Sirije. Politka je bila i ostala kurva, no s druge strane uvijek postoji vjera u manje zlo.
        U slučaju bivše države Milošević sigurno nije manje zlo, no je li Assad manje zlo?
        Portal “Advance” i RT su samo jedna strana kovanice jednoumlja, a druga je CNN i sve hrvatske televizije.

    • Ante says:

      Nisam siguran koliko je Strossmayer djelovao kao predstavnik Crkve u cjelini i u skladu s njenim stavovima ako se uzme u obzir da se zalagao za narodni jezik u liturgiji umjesto latinskog i bio protivan nekim odredbama Prvog vatikanskog sabora. Priznajem da me 19. i rano 20. stoljeće naše povijesti nikad nije osobito znaimalo i da sam većinom prespavao te satove u školi, ali koliko je meni poznato Crkva je generalno bila uz Habsburšku monarhiju, što bi se kosilo sa ciljevima Ilirskog pokreta koji je bio neprijateljski prema njoj.

      No bilo kako bilo po pitanju njenog početka, jugoslavenska ideja je na kraju preuzeta za formiranje te jedne zemlje u kojoj bi živjeli svi Srbi. Budući to svakako nije bila namjera Crkve, u praksi barem teško može biti riječi o nekakvom crkvenom projektu.

      • Malić says:

        Naravno. To je bila Štrosova ideja. Čovjek kojeg je Rebecca West nazvala “one of the most loveable characters in Croatian history” može biti samo onaj koji je vlastito Srpstvo prevashodno osvestio. Usput, malo je ljudi koji nisu prespavali taj period. Ali, evo, silom prilika moramo se podsjetiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *