Kina otklanja hladni rat ekonomskom diplomacijom
Put svile Tijekom posjete Duisburgu, kineski je predsjednik Xi Jinping zadao majstorski ekonomsko-diplomatski udarac naporima washingtonskih neo-konzervativaca da izazovu novi sukob između NATO pakta i Rusije.
Igrajući na kartu Duisburga kao najveće svjetske kopnene luke, povijesnog tranzicijskog čvorišta Europe i njemačkog centra industrije čelika – Rurske oblasti, on je predložio da Njemačka i Kina uspostave suradnju na izgradnji novog ekonomskog „puta svile“ koji bi povezao Kinu i Europu. Implikacije za ekonomski rast diljem Eurazije bile bi zapanjujuće.
Tijekom izlaganja, a u društvu njemačkog ministra ekonomije Sigmunda Gabriela i lokalnih političara, Xi je naglasio kako su Njemačka i Kina dvije ekonomske lokomotive na krajevima puta svile te da, kroz suradnju na zajedničkoj viziji izgradnje željezničkih i drugih infrastruktura, mogu duž ove ekonomske transverzale potaći stvaranje potpuno novih ekonomsko-geografskih oblasti. Izraz ‘put svile’ kinesko je oživljavanje ideje drevnih trgovinskih i kulturalnih putova između Kine i Južne Azije, kao i Europe i Srednjeg Istoka nastalih za dinastije Han, otprilike oko 200 pr.Kr.
Ekonomski put svile, kao i posebni pomorski put svile, Xi je prvi put spomenuo u govoru krajem studenog prošle godine, tijekom Treće sjednice Plenuma osamnaestog Centralnog komiteta Komunističke partije Kine. Njegovi diplomatski potezi u posljednje vrijeme pokazuju kako nije bila riječ o nekakvom opijumskom snu. Riječ je, naprotiv, o strateškom prioritetu. Kina mora pronaći nova tržišta za izvoz, kao i sačuvati već postojeća; također ona mora prevladati nesklad u razvoju prosperitetnih oblasti kao što je Šangaj i slabije razvijenih oblasti u unutrašnjosti zemlje kako bi očuvala stabilnost kod kuće i u susjedstvu. Treba pritom imati na umu da na putu svile leži i provincija Xinjiang nastanjena muslimanskom uyghurskom manjinom, unutar koje postoji izražena radikalna struja.
Xi nije izričito rekao, ali je itekako učinio jasnim, da njegov prijedlog dolazi u kritičnoj točci kada odluka o ratu i miru uslijed krive procjene visi u zraku zbog manipulacije događaja u Ukrajini i susjedstvu od strane Washingtona. Trasa novog koridora prolazila bi kroz Rusiju. Tome nema ekonomske alternative. Stoga, njezina bi uloga istodobno bila povezati ekonomsku budućnost i perspektivu za mirnu suradnju osobito Rusije i Njemačke.
Riječi kineskog predsjednika u Duisburgu odražavaju sadržaj kineskog ekonomskog plana najvišeg prioriteta. Tjedan prije dolaska u Njemačku, Xi se u Beijingu susreo sa saudijskim princem Salman Bin Abdulaziz Al Saudom. Pozvao je Saudijsku Arabiju da se pridruži izgradnji ekonomskog pojasa puta svile i pomorskog puta svile za 21. stoljeće, te time surađuje na promicanju prometne povezanosti i kulturne razmjene. Dva dana kasnije, Ministar vanjskih poslova Kazahstana, zemlje od iznimnog značaja za predloženi ekonomski put svile, također se pojavio u Beijingu gdje je raspravljao o suradnji na ovom golemom projektu. Zajedno s afganistanskim predsjednikom Karzaiem naglasio je spremnost svoje zemlje na suradnju.
Očigledno, Ekonomski je put svile težište kineske ekonomske strategije za razvoj njezinih zapadnih oblasti i stvaranje ekonomske stabilnosti u susjedstvu, a u cilju da se osigura stabilan protok sirovina i otvori nova tržišta. Treba primijetiti u tom smislu da su, otkad su stupili na dužnost u ožujku 2013., Xi i njegov premijer su posjetili Rusiju, Turkmenistan, Kazahstan, Uzbekistan i Kirgistan – sve su to zemlje duž predložene rute projekta puta svile.
Xi je izjavio kako će prijedlog izgradnje Ekonomskog pojasa puta svile, utemeljen na ideji zajedničkog razvoja i blagostanja, usredotočen na bolje povezivanje azijskih i europskih tržišta, obogatiti ideju puta svile novim smislom pored toga što će imati blagotvoran utjecaj na sve narode uzduž njega. Kina i Njemačka, kao suprotni krajevi pojasa, dvije su velike ekonomije koje služe kao motor ekonomskog rasta u Aziji i Europi, naglasio je dalje Xi. Trenutačno Kina i Njemačka su povezane Chongqing-Xinjiang-Europa međunarodnom željezničkom trasom.
Godine 2011. Kina je otvorila željezničku trasu Chongqing-Xinjiang-Duisburg. Godine 2013. stavljena je u promet Chengdu-Lódź (Poljska) izravna teretna željeznička linija koja prolazi kroz Kazahstan, Rusiju i Bjelorusiju. Ekonomske prednost željezničkih linija nad pomorskim linijama koje kreću iz Kineskih obalnih luka prema Europi ili zračnih trgovinskih linija su ogromne. Cijeli put trasom Chongqing-Xinjiang-Duisburg traje samo 16 dana, dok ih putovanje linijom Chengdu-Lódź oduzima samo 12. Željeznički transport između Kine i Europe znatno je brži od pomorskog koji oduzima oko 40-50 dana, te je također znatno jeftiniji o zračnog. Štoviše, željeznica dopušta daleko jednostavniji prekrcaj i omogućava gotovo neprekidan protok tereta.
Važno je u tom smislu primijetiti kako je jedan od Putinovih savjetnika koje je Washington izdvojio kao metu osobnih sankcija, čelni čovjek Ruskih željeznica, vitalnog partnera projekta puta svile. Čini se dakle kako je Washington zarobljen ideologijom ekonomske sabotaže, sukoba i ratova u nadi da će time sačuvati svoju globalnu hegemoniju koja je u padu.
Ključ stabilnosti za Središnju Aziju Koncepcija Ekonomskog pojasa novog puta svile prezentirana je i tijekom Xi Jinpingovog ključnog desetodnevnog posjeta državama Centralne Azije u listopadu 2013. Tada je posjetio četiri srednjeazijske zemlje: Turkmenistan, Kazahstan, Uzbekistan (premijer Li Keqiang također je posjetio ovu zemlju u studenom iste godine) i Kirgistan. Sudjelovao je i na trinaestom samitu Šangajske organizacije za suradnju (engl. SCO) u Biškeku te je produžio u Rusiju na zasjedanje skupine G20, gdje se po peti put tijekom prve godine svog mandata susreo s Vladimirom Putinom.
Xi je predstavio prijedlog od pet točaka za zajedničku izgradnju Ekonomskog pojasa novog puta svile u svrhu jačanja odnosa između Kine, Srednje Azije i Europe. Točke su slijedeće:
1. Ojačati političku komunikaciju kako bi se „upalilo zeleno svjetlo“ za ekonomsku suradnju;
2. Ojačati cestovne veze izgradnjom velikog transportnog koridora od Pacifika do Baltika, i od Središnje Azije do Indijskog Oceana, te postupno izgraditi mrežu transportnih veza između istočne, zapadne i južne Azije;
3. Ojačati trgovinske ustanove, s fokusom na eliminaciju trgovinski zapreka i poduzeti kora kako bi se smanjilo carinske i investicijske troškove;
4. Ojačati monetarnu suradnju, s posebnim obzirom na dogovore oko valuta čime bi se smanjili transakcijski troškovi i financijski rizici, dok bi se povećala konkurentnost; (što bi među ostalim spustilo vrijednost dolara)
5. Ojačati odnose među državama i narodima. U tom je smislu Kina omogućila članicama 30000 državnih stipendija za studiranje na kineskim sveučilištima i najavila kako će također pozvati 10000 profesora i studenata.
Ključni pokretač ekonomskog razvoja među siromašnim regijama duž puta svile bit će ustanovljenje Posebnih razvojnih zona koje će se povezati s drugim ekonomskim središtima u Kini kao i u kineskom zapadnom i južnom susjedstvu. Prva takva zona već je uspostavljena pod imenom Nova oblast Lanzhou u kineskoj provinciji Gansu. „Nova oblast“ je ekonomska razvojna zona unutar ili u blizini velikog gradskog centra. Uspostavlja ih Državno vijeće dajući im određene olakšice i prednosti koje bi trebale potaći razvoj. U ovom trenutku, u Kini postoji šest novih oblasti, od toga četiri u obalnim provincijama. Odluka o uspostavljanju Nove oblasti Lanzhou na sjeverozapadu Kine – dakle na jednom od njezinih najsiromašnijih područja – jasan je znak kako Beijing ima namjeru osobito ubrzati razvoj kineskih zapadnih područja, te ih postupno povezivati s ostalim, razvijenijim, dijelovima Kine. Nova oblast Lanzhou, smještena u gradsko središte koje broji 4 milijuna ljudi, prva je oblast ove vrste u sjeverozapadnoj Kini i uzduž povijesnog puta svile.
Odluka Kineza da „krenu na Zapad“ također ima značajnu sigurnosnu stavku. Beijing mora osigurati izvozna tržišta i dalje razvesti svoju transportnu mrežu – glavna tema kojom se Xi tijekom puta u Srednju Aziju bavio – osobito sve nesigurnije pomorske rute na jugu i jugoistoku Azije. Kineska je pomorska trgovina veoma ranjiva u Malajskom tjesnacu, gdje su gusarski napadi u porastu, kao i trgovina ljudima, a brojni su i neriješeni teritorijalni sporovi. Gotovo 85% kineskog uvoza ide ovom rutom, uključujući 80% energije. U Beijingu su itekako svjesni da kad bi Washington poželio napasti Kinu, blokiranje Malajskog tjesnaca ne bi mu predstavljalo problem.
tekst je izvorno objavljen 07.04.2014. na http://www.williamengdahl.com/
F William Engdahl