Plač nad Aleppom

 

images-cms-image-000018052

 

 

transkript s dodatnim a/v materijalom:

Sirijski grad Aleppo je manje više oslobođen … ili je pak pao?

Nekome se ova dilema može učiniti kao puko sitničarenje. Jer, znate kako je … „treba pomoći nevinima – tamo ima djece“. A kad ljudima plasirate sliku uplakanog djeteta, bez obzira što je možda 2-3 godine stara, sve geopolitičke, ideološke, pa i međunarodno pravne rasprave prestaju.

Vrijeme je naime da se rone suze, a ne da se traže uzroci petogodišnjeg kaosa u usporedbi s kojim posljednji balkanski sukob izgleda kao gadna, vulgarna, ali ipak razmjerno podnošljiva komšijska svađa.

Vrijeme je, kažu, da se isključi razum i posluša srce.

Međutim, skrenemo li pozornost na ono što nam plasiraju mediji i udruge civilnog društva moramo primijetiti da podozrivost prema značenju riječi nikad nije puko sitničarenje. Jer ako je vjerovati njima, moralno afirmativni izraz „oslobođenje“ nipošto ne vrijedi.

Aleppo je pao i njegove stanovnike, ponajprije djecu, čeka pokolj.

Riječ je o presedanu – sukobu dobra i zla, nečemu što više ni u novim nastavcima Zvjezdanih ratova ne možete vidjeti, jer je masovna kultura odavno odustala od takvih trivijalnosti kao što su jednoznačne moralne kvalifikacije.

Ne možemo dozvoliti da nam suze nad Facebook zidom koji se puni slikama uplakane, prašnjave djece zamagle oči baš u trenutku kad se ovi anakroni moralni pojmovi ponovo vraćaju na scenu, zar ne?

Stoga, ostavit ćemo ipak razum uključenim barem koliko je potrebno da se sastavi par redaka o novoj spirali gadosti koju opisuju naši mediji srednje struje i „udruge civilnog društva“, dok ubrzano propadaju u moralni bezdan i višestruko zasluženu ropotarnicu povijesti.

Naime, u osvit konačne pobijede regularne sirijske vojske nad melangeom militanata islamističkog predznaka, osvjedočeno sklonih rezanju vratova djece i odraslih, a koji drže Aleppo i uglavnom odbijaju pozive na polaganje oružja uz amnestiju, probudila se savjest djelatnica (obaju spolova) hrvatskog Centra za mirovne studije.

Grad pada, ljudska – akobogda: ‘dječja’ – prava će bez sumnje biti ugrožena i vrijeme je da se zaradi plaća zagovaranjem pravilne reakcije kod hrvatskih građana.

U tom smislu, CMS je promptno pokrenuo kampanju za potpisivanje peticije kojom se od Predsjednice i Vlade Republike Hrvatske traži omogućavanje utočišta djeci i civilima iz Alepa. Analizirajmo, vozeći slalom između sintaktičkih grešaka i tipfelera, što to civilni predstavnici necivilnog establishmenta od nas očekuju.

„Zgroženi ponavljanjem povijesti koje (sic!) danas u Alepu lišava živote tisuće civila koji su nakon dugotrajne izolacije, izgladnjelosti i svakodnevnog bombardiranja sada prepušteni na milost i nemilost vojsci lojanoj (sic!) Asadu (…)“

Oni su zgroženi ponavljanjem povijesti, a ja sam zgrožen njihovim zaboravljanjem pravopisa. Ali kome je sad do pravopisa … djeca pate …

Blazirana zgroženost inače je stav koji, osim hinjene mučnine, implicira i stanovito hinjeno neznanje, pa ćemo predstavnike civilnog sektora podsjetiti na to kako se ta povijest u slučaju Sirije ponavlja već pet godina, tijekom kojih su, zlobno pretpostavljam, oni o njoj sasvim indiferentno šutjeli.

Specifičnost je ovog sukoba, osim već poslovične kompleksnosti što je geopolitička slika modernog Bliskog istoka nosi sobom, to da je riječ o vjerojatno prvom suvremenom ratu u kojem jednu stranu sačinjava vojska organiziranih i ovlaš povezanih terorističkih skupina.

Uobičajeno je reći da u ratu nema crno-bijelih podjela, ali ovaj rat je specifičan i po tome što je crnilo jedne strane toliko duboko da nam onemogućava uočiti bilo kakve nijanse sive na drugoj.

Nihilizam glavosjeka i rušitelja civilizacije koji, implicite onome što nam govore djelatnici CMS-a, stoje kao posljednja linija obrane djece Aleppa, toliko je beznadan i monokromatski da čovjek, koliko god se tome opirao, naprosto mora izabrati stranu onih koji se protiv njih bore.

Razlog tomu je, ako već ne moralni, onda barem ontološki: ništavilo što se manifestira kroz nesputano razaranje, ne samo ljudskih života, nego i sve kulturne tradicije ove zemlje, koja nikad nije prekinula svoju povijesnu sponu s antikom, jedno je apsolutno ‘ne’ kojem onaj koji mu se ne može pridružiti i sam mora reći ‘ne’. Primijetimo samo, i vratit ćemo se na to, kako ovaj kaos nema pokretački ni svršni uzrok niti u Siriji niti na Bliskom istoku nego negdje drugo – ideološki, ako već ne geografski, veoma, veoma blizu djelatnicima CMS.

Uspon Internet ili, kako se to na Zapadu kaže: alt medija, otvorio je svijetu prozor u stvarnost kaosa Sirije, zemlje što je u sklopu dirigiranog razaranja Bliskog istoka trebala završiti kao crna rupa. Ne govorim metaforički. Crna rupa je astronomsko čudovište čija je osobina ta da ne dopušta svjetlosti da iz nje pobjegne. Nihilizam terorista, za potrebe zapadnjačkih medijskih konzumenata utjelovljen u relativno minornom, ali u stilu B horror filma živopisnom pokretu ISIL-a, također ne dopušta da iza njega išta ostane.

Vehabijska hereza polazi od pretpostavke da jedinstvo Boga zahtjeva od vjernih potpuno, aktivno uništenje svega što bi to jedinstvo moglo dovesti u pitanje, dakle spomenika, slika, grobova svetaca i naposljetku svih onih ljudi koji iste proizvode – u doba Muhammada al-Wahhaba, kao i danas, to su u prvom redu svi sljedbenici tradicionalnog, odnosno u pravno-teološkom smislu kodificiranog Islama. Mnogobošci, koji u očima Selafija, ne priznaju jedinstvo velikog Ništa.

S neobičnim izuzetkom anglosaksonskog establishmenta, nekad britanskog danas američkog.


                                                              Nešto objektivnije o Aleppu …

 

Srećom ili, kako bi Hegel to rekao, „lukavstvom Uma“, u Siriji se dogodilo upravo suprotno: destruktivna orgija ujedinila je ne samo Sirijce, nego i cijeli svijet u otporu prema ovoj stihiji uništenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Dovedeni smo u situaciju da silom prilika – u punom smislu tog izraza – ne možemo vagati između dvije strane, jer jedna od njih, vođena geopolitičkim ciljevima Zapada, vodi ravno u potpuno ništavilo.

Stoga, djelatnici CMS:

„U Siriji, povijest se ne ponavlja. Ona se ukida. Kako bi bilo da se zgrozite nad tim?“

To bi svakako trebalo biti u interesu čak i onoga tko podržava teledirigirane ratove oligarhije Zapada kroz dilanje „ljudskih prava“ i medijsku blokadu dostojnu najbolje tradicije Sovjetskog saveza. Jer ništavilo namijenjeno Siriji počinje proždirati njih. Vratit ćemo se i na to.

„Centar za mirovne studije poziva sve građane i građanke Hrvatske kao i Vladu, Sabor i Predsjednicu države da zbog vlastite povijesti ratnih stradanja te sjećanja na tragediju Vukovara i tragediju bliskog nam Sarajeva, odmah tražimo prekid vatre u cilju izvlačenja civila iz Alepa.“

Spomenuli smo Hegelovo lukavstvo Uma. U osnovi taj izraz označava apsolutnu moć Boga da iz najvećeg zla porodi isključivo dobro. Sada ćemo uvesti jedan neologizam: lukavstvo Bezumlja. On označava sposobnost Bezumlja da iz urođene ljudske dobrote porodi isključivo zlo.

Uopće ne sumnjam da ljudi koji rade u CMS nisu ni blizu osviještenog zla jedne Hillary Clinton ili Samanthe Power. Međutim, iz moje perspektive, to ih čini još gorima. Jer odlomak koji smo citirali upućuje na to da je Bezumlje pravi motivirajući uzrok njihove djelatnosti. Usporediti Vukovar i Sarajevo, i uopće prve mjesece rata u Hrvatskoj i BiH, s opsadom Aleppa znači zamijeniti teze i učiniti žrtve zločincima, upravo na način kako bi to voljeli vidjeti zločinci iz 91′.

Podsjetimo, Vukovar je „oslobođen“ u studenom te godine od „povampirenih ustaša“, od kojih je jedan zavidan broj, uglavnom ranjenika, naknadno ubijen, uglavnom hladnim oružjem. Velikosrpska ideja, kako bi moralno opravdala čin potpunog nihilizma, demonizirala je žrtve prikazujući ih kao teroriste i to čini još i danas. Vukovar je, po toj antilogici, razoren da bi se spasilo jedinstvo Jugoslavije i goloruko stanovništvo. Jednako, uz neke rezerve, vrijedi i za Sarajevo koje, srećom, nije palo i koje je, doduše u manjoj mjeri nego Vukovar, zapravo od Zapada bilo prepušteno samom sebi. Pored toga, nemojmo ipak zaboraviti da se poznata scena raspjevanih četnika koji najavljuju klanje Hrvata, na BBC-u komentirala kao „ulazak pobjedničke srpske vojske u Vukovar“.

Ljudi koje se iz Aleppa sada propušta u autobusima po svemu sudeći su u najvećoj mjeri vojska u povlačenju koja će se pregrupirati. Ljudi koje se u autobusima sprovodilo iz Vukovara, ako, naravno, izuzmemo ranjenike koje se pobilo u samom gradu, bili su zarobljenici koje su čekali mjeseci batinanja, izgladnjivanja i ispiranja mozga.

Djelatnici CMS lukavstvom su Bezumlja poistovjetili ove dvije skupine. Učinili su branitelje i, kako oni to vole formulirati, „građanke i građane“ Vukovara i Sarajeva, teroristima. Uopće ne sumnjam da će pravi teroristi na brdovitom Balkanu znati iskoristiti tu okolnost.

No vratimo se na primjedbu da ništavilo iz srca sirijske tame počinje proždirati moralne poduzetnike u redovima novinara i dilera ljudskim pravima.

Perjanice hrvatskog novinarskog pogona s, kako oni sami to vole deklamirati, „lijevo-liberalnog“ kraja ideološkog spektra, točnije: Jutarnji list i portal Index.hr dale su sve od sebe da podrže borbu napaćenih terorista za slobodu. Naravno, za njih to je bilo već standardno podržavanje „ljudskih prava“, „demokracije“ i, tu i tamo, borbe protiv „diktatora“, odnosno uncool vladara.

Moram priznati da nemam primjedbe na to. Borba za pretvaranje Sirije u crnu rupu – koja je upravo i pokrenuta od strane zapadnjačke, proljevičarske, oligarhije – doista je borba za te „vrijednosti“. Jer one su, sada van ikakve sumnje, samo atributi istog onog ništavila koje kovitla Bliskim istokom od invazije Iraka na ovamo.

Doduše, jedan novinar koji svoju borbu za „ljudska prava i demokraciju“ manje-više iscrpljuje u tome da vlastite sugrađane promptno otpisuje kao „kozojebce“, dok s druge strane podržava one kojima niti jedna koza što drži do sebe ne bi dala svoju ljubav, nema blage veze što čini.

I upravo zbog toga mi je odvratan infinitezimalno više nego da je u posjedu svjesne namjere.

Jer uslijed pomračenja uma on je samo mašina za proizvodnju ideologije, i to mašina u pravom smislu riječi; kompjuter koji je zaražen virusom i sada ne može činiti ništa drugo do reproducirati ga sve dok i sam ne krepa.

Na Kali Tribune je već bilo i previše riječi o ovoj virološkoj naravi fraza kao što su „ljudska prava“ i „demokracija“, ali pripomenut ćemo još jednom:

„Ljudska prava“, „demokracija“, „održivost“, „multikulturalizam“ su potpuno, svjesnom namjerom ispražnjene riječi. One znače, doslovno, ništa. I, kako može postojati samo jedno ništa, između orgije moralnog radikalizma koji je politički bio utjelovljen u Hillary Clinton, a medijski ga reproduciraju njegovim virusom zaražena računala – šatro: novinari – od New York Timesa do Index.hr i stvarnog terorizma bliskoistočnih terorista nema nikakve razlike.

To je jedno te isto ništavilo.

Jer Centar za mirovne studije može bez ikakva napora poistovjetiti Vukovar i Sarajevo s Aleppom samo na način da riječ „mir“ u njegovom nazivu ne označava ništa zbiljsko, i da pod nju onaj kome to odgovara može ubaciti bilo kakvo značenje – od „rata“ do „genocida“, sasvim svejedno.

Stoga, dragi mirovnjaci, stručnjaci za civilno društvo i kritičko mišljenje, liberali, (pro)ljevičari, i ostali koji se takvima deklarirate i podržavate ovu svinjariju:

Dobro je bilo devedesetih kad ste mogli uvjeriti sebe da ste u jednoj maloj, izoliranoj zemlji baš vi bili glas razuma. Danas međutim, kad se od svijeta više ne može pobjeći, svima je jasno da vi niste nikakav glas razuma, niti ste to ikad bili, nego samo odjek zlobe koja nas ostale tjera da sami izaberemo stranu; da stanemo protiv ničega, dakle i protiv vas – odjeka praznih glasova jednog sistema koji je u raspadu.

Vi ste sebe ispucali iz povijesti, zato možete zamijeniti babe i žabe, žrtve i teroriste, pa slagati da se povijest ponavlja. Izabrali ste ništa, dakle vrijeme je da nestanete sa scene.

I, za kraj, jedna sasvim privatna poruka vlasniku Index.hr:

Dragi Matija,

ćaća ti je kozojebac, quod erat demonstrandum

 

Branko Malić

 

Kali Tribune se financira isključivo potporom čitatelja. Ako vam se sviđa ono što nudimo, razmislite o financijskoj potpori.

Print Friendly
Liked it? Take a second to support Malić on Patreon!

You may also like...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *