Pritvoreno pismo Kolindi Grabar Kitarović

kolinda-460

Moja Vi,

nikad nisam volio „otvorena pisma“ – uvijek su me se doimala kao pretenciozno veličanje značaja njihova pisca. Znate ono, privatna osoba, bez obzira na njezin pravi značaj, obraća se nekoj javnoj osobi i tumači joj gdje griješi, gdje ne griješi, itd. Savršen vehikulum za maniju veličine, utoliko veličajnije što je značaj pisca manji.

Stoga, kako bih izbjegao sumnju da sam manijak veličine, obraćam vam se pritvorenim pismom. No to nije jedini razlog. Moram razgraničiti narav ovog narativa od uobičajenih „otvorenih pisama“ i zbog toga što vas držim – javno, a imam razloga pretpostaviti, i privatno – potpuno beznačajnom osobom.

Štoviše, postoji tu i jedna sasvim privatna malicioznost s moje strane:

Intimno, sumnjičav sam spram tajnica.

Smatram, naime, kako je posao tajnice, kao i analogni posao konobarice nešto što nikako ne leži ženama. Razlog tomu nije nekakva ženska nesposobnost – daleko bio takav seksizam od moje kršćanske duše –nego prije muška sklonost da se ženama u poslu oprašta greške koje se muškarcima ne može oprostiti.

Zgodna konobarica može dobrano zakasniti s narudžbom, no jedan osmjeh u pravom trenutku rastopit će srce nervoznom gostu i učiniti da se preko cijele stvari prijeđe uz nešto šaljivog, katkad pomalo lascivnog, dobacivanja; zgodna tajnica može sasvim dobro tipkati s dva prsta, pa da je ipak još uvijek zovu „vrhunskim stručnjakom“ – par strateških dosjetki uz umješno posluženu kavu, i šef prelazi preko cijele stvari s par ukusnih, latentno lascivnih, dosjetki. To što gospođica u stvarnom smislu svoj posao obavlja slabo ili nikako, ne pričinja nikakve teškoće.

To nas dovodi do svrhe sastavljanja ovog pisma. Kako za razliku od stanovitog broja mojih sugrađana znam kako vi niste Predsjednica Republike Hrvatske nego Tajnica NATO-a za Republiku Hrvatsku, prisiljen sam primijetiti kako konflikt vaše imaginarne i stvarne dužnosti prijeti eskalacijom s nesagledivim posljedicama za Republiku Hrvatsku i moje živce.

bbimagehandler.ashx

Problem je, naime, u tome što čini kao što je vaše fotografiranje u kabini patrolnog helikoptera koji naši gubernatori doniraju, da bi ga kasnije naplatili – u krvi ili novcima, svejedno – sasvim dobro odgovara vašem stvarnom poslu, ali značajno šteti vašem imaginarnom radnom mjestu i, samim tim, građanima Republike Hrvatske. Doista je nezgodno što vaša tvrdnja kako je „uspravnica“ Baltik-Crno more-Jadran ideja koja je vama pala na pamet, pa su je vaši pretpostavljeni prihvatili, ako znamo kako je sanitarni kordon prema Rusiji zamišljen i predstavljen u studiji izvedivosti objavljenoj dobrih godinu dana prije nego što je vama „pao na pamet“.

Vi, naime, u skladu s vašim stvarnim dužnostima obmanjujete ljude koje u skladu s vašim imaginarnim dužnostima morate voditi. Imaginarno ih vodite, dakle, u sasvim stvarnu provaliju. Ako vam se posreći, naravno. I ja se nadam da neće.

Ali kap koja je prelila čašu, ili bolje: šalicu kave, vaša je hercegovačka ekspedicija o kojoj sam se informirao iz prekjučerašnjeg Večernjeg lista, odnosno teksta u istom, objavljenog pod vašim imenom.

Sama po sebi to bi bila samo još jedna od ispraznih PR gesti za koje ste stručnjak – i to je jedino za što ste „stručnjak“ – da nije bilo jednog upadljivog detalja koji ukazuje na to kako iza vaših postupaka leži sasvim konkretna politika. Vi ste, naime, sasvim jasno podržali političko-teološku opciju što se u Hercegovini ugnijezdila još ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Podržali ste, da vas podsjetim ako ste zaboravili, „fenomen“ Međugorja.

kolinda-grabar-kitarovicimages2

 

 

 

 

Da je riječ samo o izoliranoj gesti u svrhu „nacionalnog jedinstva“, prešao bih preko toga s poslovičnim gađenjem prema vašim gestama i nacionalnom jedinstvu, odrađenima štoviše preko leđa Bogorodice. Jedna ispovijed i par tisuća očenaša vjerojatno bi popravili stvari s Gospodinom te bi stvar bila promptno zaboravljena.

Međutim, ova je vaša gesta konzistentna s jednom od prvih gesti koje ste učinili kad ste ušli u vaš Ured Tajnice, odnosno Predsjednice: tamjanom i biranim riječima okadio ga je i blagoslovio prvi menadžer međugorskog ustaško-pentakostalno-poduzetničkog projekta, fra Jozo Zovko.

kolinda-fra-jozo-blagoslovPitao sam se tada zbog čega u katoličkom društvu, gdje popova i tamjana ne nedostaje, vaš Ured ima okaditi baš perjanica nečega što se dan danas označava izrazom „fenomen“? Međugorsko ukazanje, naime, iz perspektive Crkve nije niti fenomen bez navodnika, riječima Pavla Žanića, biskupa Mostarsko-duvanjske Biskupije, u doba eskalacije „fenomena“, iz 1990.:

„Od 100 dijecezanskih svećenika u hercegovačkim župama, niti jedan ne vjeruje u ukazanja. Od 42 jugoslavenska biskupa (…), samo jedan je izričito izjavio da vjeruje i branio je fenomen (misli se na pok. biskupa Franića iz Splita, op. KT). Od 15 članova prve komisije (misli se na Komisiju Biskupske konferencije Jugoslavije, okupljenu kako bi se ispitalo „ukazanja“, op. KT) koju je oformio mostarski biskup, uz pomoć biskupa i provincijala Jugoslavije, 11 je članova izjavilo kako nema „ničeg natprirodnog“ u Međugorju. Od 100 dijecezanskih svećenika u Međugorju, dvojica (franjevci) tvrde kako su ukazanja autentična, jedan je rekao kako je bilo nečega in nucleo (u začetku), a jedan je ostao suzdržan. (…) Sveta stolica nikad nije zatražila, dobila ili donijela neki novi sud o trogodišnjem radu Komisije, niti se distancirala od nadležnog biskupa.“

To znači da, Urbi et Orbi, Međugorsko „ukazanje“ nije niti fenomen, osim ako ćemo prihvatiti da je riječ izvedenica od izraza „fenomenalni zajeb naivnih i/ili očajnih“. Fratri koji organiziraju i vode ovu hercegovačku turističku zajednicu kontinuirano su u konfliktu sa svojim biskupima još od 1981. godine, a vi kao pravovjerna katolkinja morate znati da je u ovim stvarima riječ nadležnog biskupa konačna, i bez nalaza Biskupske konferencije.

Da bih objasnio vašu zapanjujuću neinformiranost, premda ne i sasvim mistično neizrecivu neaktivnost Katoličke crkve u Hrvatskoj, ponudit ću jednu tezu koja bi mogla biti zanimljiva i ateistima, ponajprije stoga što svi – vjernici i nevjernici – duboko u sebi znaju da je Bogorodica pohodila Međugorje čak nešto rjeđe nego Drug Tito slobodarski Imotski.

Razlozi vašeg oslanjanja na pseudokatoličku sljedbu sasvim su geopolitičke prirode i, zlobno predmnijevam, u skladu su sa željama vaših poslodavaca.

Opravdavam tu tvrdnju jednom zapravo nepobitnom, a rijetko spominjanom, činjenicom.

Za međugorski su „fenomen“ tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća zanimanje pokazale američke obavještajne službe.

Bilo je to vrijeme svojevrsnog saveza Ivana Pavla II i Ronalda Reagana, sklopljenog kako bi se uništilo komunizam. Jedan od razloga zbog čega je Međugorje preživjelo do sad bez jasne osude iz Vatikana jest, osim uvijek prisutnog straha od novih šizmi, i križarski rat omiljenog Pape protiv komunizma, zbog kojeg je Međugorje stavio na led, odnosno o njemu nije donio nikakav sud. Nakon tolikih godina, i tolikih hodočasnika, nije više lako ugasiti pogon koji je Ivan Pavao II mogao sasjeći u korijenu.

Kako nas obavještava E Michael Jones, jedan od najboljih stručnjaka za Međugorje, pored pokojnog Michaela Daviesa, dvadesetak stranica CIA dokumenata o Međugorju su toliko zamrčeni crnilom da se iz njih ne može doznati ništa, osim toga da se rečena agencija istim bavila te da još i danas ne pušta u javnost na koji točno način i zbog čega.

Kao američka zaposlenica vi ste, naravno, dužni djelovati u skladu sa željama vaših poslodavaca i brendirati hrvatski identitet na način koji oni mogu iskoristiti za svoje geopolitičke ciljeve. Što ćete, Katolička crkva ne može paradirati mošti kneza Lazara pred postrojenim narodom, pa će se za mobilizaciju u slučaju krize morati vjerojatno koristiti neizravni putovi postkoncilskog, u međugorskom slučaju vidno amerikaniziranog, katoličanstva.

Svrstavajući se uz ovu pseudoreligijsku sljedbu, latentno do eksplicitno ustaškog predznaka, vi šaljete poruku jasnu svakom analitičaru vrijednom te kvalifikacije.

Sreća je u nesreći što to ujedno pokazuje koliko je hrvatski fašizam ukorijenjen u sasvim sintetičkom, izmišljenom, identitetu, koji in nucleo zapravo nije svojstven hrvatskom mentalitetu i katoličanstvu uopće, ali – da se vratimo na nesreću – veoma brzo zahvaća mase kao i svi sintetički, dobro brandirani proizvodi.  A kada treba zakuhati frku, sintetika veoma brzo i lako zamjenjuje stvarnost, što vaši poslodavci veoma dobro znaju.

Vi ste, Tajnice, učinili sve što je u vašoj moći da Hrvatsku postavite u poziciju pasivnog prihvaćanja euroatlantske pozicije koja joj ni duhovno, ni politički, ni ekonomski, pa čak ni geografski nije ni po čemu svojstvena niti prirodna. To je politika, i politička teologija, koja je rastrgala Bliski istok i koja na sasvim analogan način unosi kaos u Europu; ona je proizvela, i još uvijek podržava kaos u Siriji; ona je sa svjesnom namjerom proizvela migracijski val i novi Hladni rat s Rusijom; ona je bankrotirala i sad joj ne preostaje ništa drugo do da stvara kaos.

Vi Hrvatsku izručujete toj politici, ako je više uopće možemo zvati politikom, na srebrnom pladnju. I, da budem iskren, uopće me ne bi čudilo da niste svjesni što činite. To vas, međutim, niti malo ne opravdava, jer u ovom povijesnom trenutku ne vidjeti stvarnost znači isto što i ne htjeti vidjeti stvarnost.

Uz sav vaš deklarirani patriotizam, vi, kao ni ostatak hrvatske političke klase, niste ni prstom mrdnuli na političku agresiju Srbije koja skuplja poene i na Zapadu i na Istoku, perući se od svake odgovornosti za rat koji je izvezla svojim zapadnim susjedima. Utoliko je vaš patriotizam sasvim međugorske prirode.

Pa tko je vidio da ustaša ružno govori o četniku.

Pa tko je vidio da virtualna kraljica mira ružno govori o lešini kneza Lazara.

Tako se ne može manipulirati novim sukobima. Kako da se iscrpljene narode motivira na sukobe, ako ih se u tome ne vodi za ruku?

Politika vaših poslodavaca od nekidan vidi Srbiju kao faktor stabilnosti na Balkanu. Znajući kakvu stabilnost velikosrpski nacionalizam – koji u Srbiji nikad nije otišao iz samog središta političkog odlučivanja – proizvodi, pred vama je težak zadatak: treba razviti analogan potencijal i u Hrvatskoj, via Bosna i Hercegovina, valjda da se ne bi štogod prosulo.

Permanentna napetost je politika kojoj vi služite i ona, a ne samo projugoslavenska ljevica, vidi Hrvatsku u „Regionu“ i to takvom u kojem nikad nema stalnog mira ni stalnog rata. Moglo je i gore, naravno. Što bi da smo u Ukrajini, zemlji koju se pretvorilo u sanitarni kordon i kojoj vjerojatno nikad nije bilo namijenjeno da uđe u EU? Što bi da smo Sirija, ne daj Bože?

Uglavnom, moja Vi, sve bih vam ja to oprostio da nije jednog detalja.

Vi, naime, to ništa niti vidite niti znate. U nekim drugim vremenima to bila olakotna okolnost, koja bi vas jednostavno činila nesposobnom i neinteligentnom Tajnicom. Međutim, danas su te stvari postale jasne kao dan i zatvaranje očiju pred njima ništa ne pomaže. Preostaje stoga samo ono što sam u jednom svom članku posvećenom vašem djelovanju nazvao „istinite laži“: istina se mora svjesno i svojevoljno prihvatiti kao laž, a laž kao istina. Treba dakle lagati sama sebe s punom sviješću o prirodi istine i laži. Treba svjesno i metodično implementirati šizofreniju.

Zbog toga mi se vi, zajedno s vašom stručnošću, vašim „stajlingom“, vašim slikanjem usred kriznog žarišta s dizajnerskom torbicom, vašim slikanjem u borbenom helikopteru i uopće vašim nasmiješenim prihvaćanjem danajskih darova u ime mene i mojih bližnjih i daljih, do dna duše gadite.

Povijest vas neće upamtiti jer vi i vama slični želite izbrisati povijest. Ali moj vas želudac neće zaboraviti i neće vam oprostiti dok sam živ. Stoga vam želim da za par godina, kad odslužite svoju svrhu, nađete zasluženo mjesto u nekom showu tipa „Farme“ ili „Zvijezde kuhaju“ dok mi ostali otaljavamo svoje sporedne uloge u reality showu zvanom „terorizam“ ili „sukob ograničenog dosega“, zakuhanom uz vašu svesrdnu pomoć, kako dolikuje stručnoj i sofisticiranoj hostesi geopolitičkih marifetluka.

I za kraj, ne mogu odoljeti a da ne budem krajnje vulgaran:

„dabogda na inauguraciji Hillary Clinton obukli istu haljinu kao ona.“

Branko Malić

 

Kali Tribune se financira isključivo potporom čitatelja. Ako vam se sviđa ono što nudimo, razmislite o donaciji.

Print Friendly
Liked it? Take a second to support Malić on Patreon!

You may also like...

5 Responses

  1. Vatroslav says:

    Sjajan članak!
    Euroatlanska ideologija je druga strana euroazijske ideologije Aleksandra Dugina. Ni Rusija, ni Zapad.
    Da li bi bilo uopće moguće preživjeti u takvom društvu koje bi otvoreno bilo samostalno, u tom geopolitičkom smislu?
    Po mojem mišljenju, 23-godišnjeg mladca, čini se da se sprema Treći svjetski rat (Sirija i Ukrajina su predigra). Za nas je najžalosnije što u osvitu sukoba takva kalibra imamo vjerne pijune koji se pomiču, da se party Trećeg svjetskog zahukta.
    Relativno osviještenim pojedincima uvijek ostaje vlastiti um, odnosno vlastiti sud, no sve je to džabe kada tenkovi zatutnju.
    Zato vjerujem da su ovakvi članci osnova za ostanak tenkova u mirnom položaju.

    • Malić says:

      Kamo sreće da ovakvi tekstovi mogu ugasiti motore tenkova, to bi bio povijesni presedan. Ne bih rekao da je neo-euroazijska geopolitička teologija simetrična s ovim što gura Zapad, ponajprije stoga što bi Rusija, da je vode oni koji slušaju ljude kao Dugin, već bila uvučena u Ukrajinu i dovedena u bezizlaznu situaciju.

      • Vatroslav says:

        Kiklopu Trećeg svjetskog rata će ovakvi tekstovi bosti njegovo jedino oko. Naravno, potrebno je daleko više od bockanja u oko da se zaustavi Kiklop. Svejedno, vjerujem u moć znanja jer nam ono uvijek preostaje nakon što bombe sve pretvore u krhotine.
        A u vezi sabijanja euroazijanstva u istu kovanicu s euroatlanstvom želio sam upitati da li nam je potreban neki, naš, treći -izam? Ili da budemo sigurni da postoji neka Istina koju nikakav Kiklop ne može uništiti. Opet bi mi se takva Istina činila previše apstraktnom kada bi rat donio bombe. Zato mislim da smo prisiljeni stvarati nekakav -izam ili pokret. Možda previše dosađujem no eto, imao sam želju ovo napisati.
        Hvala na ovoj stranici i neka se hereze i dalje šire!
        Čitanje je najopakije ratovanje!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *