Zbog čega se u kontekstu korona krize doima kako su one države europskog civilizacijskog kruga, koje se uobičajeno drži najnaprednijima po pitanju omogućavanja građanskih i inih sloboda, danas također najnaprednije po pitanju progresivnog ograničavanja građanskih i inih sloboda? Stožer za političke pandemije, prevenciju nihilizma i međupesimističku solidarnost KT nudi vam poslovično neugodan odgovor.
Stožer za intelektualnu zaštitu i metafizičku samoobranu Kali Tribune za odgovorima na najteža pitanja kopa duboko kroz antičku i srednjovjekovnu intelektualnu predaju kako bi vi, dragi čitatelji, u ovo blagdansko novonormalno vrijeme mogli spokojno kopati kroz francusku salatu. Pred vama je prvi dio eseja o sukobu tradicionalnog razumijevanja stvarnosti i njegove suvremene inverzije, koji ocrtavamo na primjeru debate za ili protiv "prava na smrt" ili eutanazije. Zbog čega je zagovaranje eutanazije znak intelektualne devijacije, kako nam Aristotelova metafizika to otkriva, zbog čega se sistematski odgovori na temeljna pitanja nikad neće moće dobiti, što tome ima dodati Toma Akvinski - neka su od pitanja na koja smo pokušali odgovoriti.
Narodi Ovih Prostora u virtualnom egzilu gotovo su ispunili limit od jednog tjedna, koliko uobičajeno traju virtualne karmine kad umre neka od „legendi“ iz doba zemlje meda i eurokrema. Kako su te karmine obično prilika za grupnu infantilizaciju dijela naših građana, KT zaključuje tjedan žalosti tako da vam poklanja bajku s poukom.
Hrvatska se žena danas može dičiti hrabrošću s kojom se, premda uz stanovito zakašnjenje, pridružila međunarodnoj borbi za očuvanje integriteta i privatnosti maternice. Predvođene curama iz viših estradnih i političkih razreda, brojne su hrvatske žene rekle jasno, glasno i suptilno "evo ti ga, na!" tisućljetnoj tiraniji patrijarhata.
Ili su možda, sasvim u skladu s izborom uzora, samo pokazale da im ni patrijarhat ne može pomoći u teškoj zadaći njegovanja zdravog razuma.
Fraza "pametno rješenje iz Švedske" dočekala je apsolutni obrat u vlastitu suprotnost - mentalno teško bolesno dijete iz te napredne europske zemlje očigledno je izabrano da pokaže put ka konačnom oslobađanju ljudskog roda od problematičnih okova zdravog razuma. Na ovom mjestu pokušat ćemo sažeti neke implikacije koje vrebaju ispod površine medijskog fenomena "djevojčice s kikicama", od bjelodane činjenice da drevni simboli još uvijek pokreću mase, samo na razvidno blesaviji način nego što je to bio slučaj u manje prosvjećenim vremenima, do znakova radikalne krize onoga što nazivamo moderna prirodna znanost. U svakom slučaju, masovna histerija amenovana od strane najprestižnijih institucija globalnog predznaka upućuje na to da je moderno doba, na sreću ili na žalost, konačno iza nas.
Nakon dugo vremena KT opet progovara naški. Ovoga puta bavimo se problemom garantirane trajnosti - vremenom i specifičnim odnosom koji se danas prema njemu može uspostaviti. Nostalgija u doba kad je prošlost postala toliko omražena dimenzija vremena da joj se niječe postojanje više nije samo sentiment nego potencijalni revolucionarni čin. Ako je jedini pravi izvozni proizvod Jugoslavije bio Yugo, zašto oni koji su morali otrpjeti njezinu dekadenciju i raspad ne bi izvozili edukativnu nostalgiju? Mi tvrdimo: bez problema, samo pod uvjetom da netko netko ne padne u iskušenje da spoji jedno i drugo.
Svi se danas boje povratka u srednji vijek, putem nacionalizma, fašizma ili nekog sličnog modernog imaginarnog konstrukta koji fokusira dezorijentiranost masa, a blage veze nema ni sa čim starijim od 80 godina. I onda upale TV i s guštom odgledaju "Igru prijestolja". Ma koga vi za....vate truli moralisti ...
Aleksandar Dugin kaže da je njegova Četvrta politička teorija lijek za bolest zvanu postmoderna. Odjel za hermeneutiku i egzorcizam Kali Tribune u ovom tekstu pokazuje da ako vam je Dugin liječnik, onda je bolje da ostanete u krevetu i držite se prirodnih preparata. Ako, međutim, upalu mozga želite liječiti moždanim udarom ... bujrum!
