Aktivna eutanazija dolazi u Sjevernu Ameriku

izvor:http://www.dw.de/brutality-of-nazi-health-policies-on-display/

Otrov je prešao Atlantik iz Nizozemske i Belgije: Quebec je legalizirao aktivnu eutanaziju.

Jednom sam drugom prilikom detaljno raspravljao o sadržaju ovog  Zakona te se ne želim ponavljati. Međutim u posljednje vrijeme u njega su unesene neke izmjene vrijedne isticanja, evo koje:

Zakonski eufemizam za ubojstvo je “pomoć pri umiranju” (engl. aid in dying), a definiran je kao dio “skrbi pri skončavanju” (engl. end of life care) .

Primanje “skrbi pri skončavanju” – uključujući eutanaziju, sada je pozitivno pravo. Citat iz Zakona:

Prava u pogledu skrbi pri skončavanju: 4. Svaka osoba čije stanje to zahtjeva ima pravo primiti skrb pri skončavanju pod specifičnim uvjetima opisanim u ovom Zakonu.

Takva vrsta skrbi može se pružiti osobi na posebnom tome namijenjenom odjelu unutar neke institucije, u ustanovi palijativne skrbi ili u domu osobe.

Ovo nije naprosto pravo da se od na to spremnog liječnika traži pomoć pri samoubojstvu, bez garancije da ćete je dobiti – kako je slučaj u Oregonu. Ne, riječ je o pozitivnom pravu na primanje smrtonosne injekcije ili doze sedativa od strane doktora kojem ste se obratili ili nekog drugog stručnjaka kojeg upravitelj institucije odredi da vas ubije.

To znači da svaka institucija koja skrbi o ozbiljno bolesnima, starijima i teško povrijeđenima mora ponuditi eutanaziju:

7. Svaka institucija mora ponuditi skrb pri skončavanju i osigurati da je ona pružena osobi koja to zahtjeva u kontinuitetu i komplementarno s drugom skrbi bilo koje vrste koja im se pruža ili se pružala.

Uvjeti za zahtijevanje eutanazije su:

1. punoljetnost i sposobnost davanja pristanka na skrb;

2. biti pri kraju života;

3. patiti od ozbiljne i neizlječive bolesti;

4. biti u uznapredovalom stanju pada sposobnosti za aktivan život; i 6. patiti od neprekidne i neizdržive fizičke patnje što se ne može olakšati u mjeri koju pacijent smatra dovoljnom.

Riječ je o slabo definiranim pojmovima koje će biti lako tumačiti na razne načine. Ni trenutka ne vjerujem kako ova “ograničenja” išta znače, osim možda prvog. Stoga, unutar par godina, očekujte u Quebecu iste užase kao što su oni u Nizozemskoj i Belgiji o kojima stalno govorim.

Liječnici i medicinske sestre moraju postati suučesnici, odnosno moraju obavijestiti nadležne ukoliko odbiju pružiti pomoć pri umiranju. Nadležni u tom slučaju mora naći liječnika spremnog da ubije. Uvjeren sam kako će brojni liječnici, koji još uvijek vjeruju u Hipokratovu zakletvu, čuti riječi: “Otpušten si!” ili će se na drugi način ograničiti medicinsku praksu.

I pazite ovo! Organizacije liječnika, medicinskih sestara i farmaceuta dužne su ustanoviti tečajeve “kako ubiti svojeg pacijenta”!

izvor:http://spuc-director.blogspot.com/

33. Vijeće liječnika, stomatologa i farmaceuta ustanovljeno za potrebe dane institucije mora, u suradnji s vijećem medicinskih sestara dane institucije, usvojiti kliničke protokole za kontinuiranu palijativnu primjenu sedativa i medicinsku pomoć pri umiranju. Protokoli moraju biti u skladu s kliničkim standardima razvijenim od strane profesionalnih tijela u pitanju.

Zamislite da ste liječnik, sestra, stomatolog (?!), farmaceut – čak i administrator nekog prihvatilišta: školovali ste se da bi liječili. Sada vam kažu kako također morate prihvatiti ulogu u birokratskom sistemu ubijanja. A što ako prigovorite? Pripremite se za profesionalni ostracizam, mogući gubitak radnog mjesta ili licence, i, naravno, zaboravite na napredovanje u karijeri.

Quebečki dupli salto unatrag u provaliju uvođenja ubojstva rukom liječnika bolno je jasan simptom smrtonosne parazitske društvene zaraze koja sisa pravi smisao iz sućuti, profesionalizma i pravednosti, uklanjajući ih iz naše kulture.

Wesley J. Smith

Izvor: National Review Online