Kada maltuzijanci postanu Mesije – eugenika i američki establishment

izvor:www.freevintageposters.com

Kada danas netko uputi kritički glas politici Obamine administracije, odmah ga se stigmatizira kao „alarmista“, „širitelja panike“ ili „paranoika“. U nekim slučajevima je to možda i opravdano, primjerice kad se govori o Alex Jonesu ili Glenn Becku, kod kojih doista imamo posla s dubioznim mentalnim zdravljem. Međutim, oni koji su se upoznali sa životopisom Obaminog „znanstvenog cara“ (eng. science tzar – žargonizam za Glavnog savjetnika za znanost Predsjednika SAD, op.KT), Johna Holdrena, imaju ozbiljnih razloga za zabrinutost.
Prije nego što nastavim, dozvolite mi da naglasim kako nemam stranačkih predrasuda. Nisam ni demokrat ni republikanac. Vanjskopolitički komentator Robert Kagan jednom je primijetio kako ova lažna dihotomija predstavlja „dvije varijacije istog svjetonazora“. Dijalektičko srodstvo što ga prikazuju Republikanci i Demokrati opravdava njegovu tvrdnju. Ni jedna od dvije stranke ne želi konačno razmontirati labirintske makinacije Velike države (eng. Big Government – žargonizam koji u SAD označava prevelik upliv države u građanske slobode zajamčene Ustavom, op. KT) ili ponovo uspostaviti Ustav kao vrhovni zakon. Obje su zapravo posvećene održavanju svojega dvostranačkog političkog kartela.

I to bi bilo to.

Sada, kad sam otklonio prigovore na pristranost, dozvolite mi kratko izlaganje Holdrenovog životopisa. Godine 1977. on je bio koautor knjige Ecoscience zajedno s Paulom i Anne Ehrlich. Naravno, Paul Erlich je znanstvenik koji je 1968. objavio djelo The Population Bomb. U toj se kolekciji preuveličanih demografskih apokaliptičkih proročanstava ovlaš predvidjelo kako je, „bitka za prehranu čovječanstva svršena. U sedamdesetima, svijet će doživjeti glad. Stotine milijuna ljudi će umrijeti od gladi unatoč svim vatrogasnim mjerama što se danas poduzimaju.“
Naravno, dolazak sedamdesetih odgurnuo je ova predviđanja na područje Chicken little eshatologije (kokoš iz dječije priče, op.KT). No unatoč tome Ehrlich se nije umorio od javnog brukanja. Tijekom 1980. wannabe demograf se okladio s ekonomistom sa Sveučilišta Maryland Julianom Simonom kako će nadolazeća era bijede dovesti do radikalnog rasta cijena. Ehrlich je kupio pet komada metala različitih vrsta za 1000$ uz uvjet da će mu Simon morati isplatiti razliku bude li njihova zajednička vrijednost veća do 1990. godine. Desetljeće kasnije zajednička je vrijednost ovih metala toliko pala da je Ehrlich morao Simonu isplatiti 576$.

Nije nikakvo čudo da se proročanstva nisu ispunila. Ehrlichovi pogledi bili su presudno oblikovani „Esejom o populacijskom načelu“ anglikanskog klerika iz 19. stoljeća, Thomasa Malthusa, raspravom utemeljenoj na slijedećoj dubioznoj tezi: „Populacija, ako nije regulirana, raste geometrijskom progresijom. Prehrana pak raste aritmetičkom progresijom.“ Premda je Malthus artikulirao svoja promatranja u obliku matematičkih jednadžbi, kompleksnost prirodnog stanja stvari u pravilu opovrgava takav numerički redukcionizam. To ga međutim nije spriječilo da zaključi kako društvo treba usvojiti stanovite socijalne politike kako bi spriječilo rast nataliteta koji pretječe zalihe hrane.
Malthusove genocidne političke ideje bavile su se siromašnima. Vjerovao je naime kako se kroz promociju loših higijenskih praksi među sirotinjom može prirodno smanjiti prirast „nepoželjnih elemenata“ kroz olakšavanje pojave smrtonosnih bolesti. Epidemije bi se moglo dalje potpomoći diskriminativnim cijepljenjem i programima urbane getoizacije. Da stvari budu gore, Malthus je podržavao infanticid nezakonite djece, praksu koju i danas zagovaraju brojni bioetičari, među kojima je dobar primjer Peter Singer koji je, da dodamo ulje na vatru, nedavno baš raspravljao o ograničavanju i racionaliziranju zdravstvene skrbi, u kolumni u New York Timesu.
Ehrlichove preporuke za demontiranje navodne „populacijske bombe“ bile su jednako drakonske. Uključivale su „prisilnu kontrolu rađanja … (kroz) dodavanje privremenih sredstava sterilizacije u vodu iz vodovoda i hranu. Raspodjelu sredstava koja anuliraju njihove efekte trebalo bi minuciozno ograničiti kako bi se u društvu proizvelo obitelji željene veličine.“

izvor:https://en.wikipedia.org/wiki/John_Holdren

Imajući u vidu njegova promašena predviđanja, čovjek bi pomislio da ga se prestalo slušati. Međutim, budala je na pretek, što se jasno vidi iz Obaminog imenovanja Holdrena na položaj Savjetnika za znanost. Jer on jednostavno ponavlja osnovnu Ehrlichovu tvrdnju: „Kontrola populacije je jedini odgovor.“ Da budemo precizniji, na stranici 786 spomenute Ecoscience, Holdren piše, “Zaključeno je da su zakoni koji propisuju prisilnu kontrolu populacije, pa čak i oni što nalažu prisilni abortus, održivi unutar ustavnih okvira ukoliko se pokaže da je populacijska kriza dovoljno opasna da ugrozi društvo.“
Na stranicama 786-87, Holdren zagovara „sterilizaciju žena nakon što dobiju drugo ili treće dijete“ i primijenu „epidermalne kapsule za dugoročnu sterilizaciju“ za „prisilnu kontrolu plodnosti.“
Dalje, na stranicama 787-88, Holdren uvodi drakonsku ideju dodavanja sterilizacijskih sredstava u pitku vodu uz uvjet da ona „nemaju učinka na pripadnike suprotnog spola, djecu, starce, ljubimce i stoku“. Kakva li humanizma! Tješi to što Holdren barem daje neke ustupke iznimkama kao što su kokoši, krave, svinje i drugi naši mali prijatelji s farme. Činjenica međutim da on starce i djecu istovara u istu kategoriju sa stokom odaje koliko nisko vrednuje ljudski život.
Kao i svi zagovornici kontrole populacije, Holdren predlaže stvari koje nedvosmisleno dobivaju značajke eugenike. Na stranici 838, on tvrdi: „Ako neki pojedinci škode društvu uslijed njihove prevelike proizvodnje djece, onda ih se zakonski može prisiliti – ako se drugačije ne može – da preuzmu reproduktivnu odgovornost…“

izvor:http://photobucket.com/images/eugenics/?page=1

Ništa čudno dakle da je, na Sjednici Savjeta za trgovinu Kongresa SAD, 30. lipnja 2009. senator Jay Rockefeller izjavio: „Dr. Holdren, ne bih htio da se zacrvenite, ali nekad o vama pričam kao o onome koji hoda po vodi“. Naravno, senator je pripadnik dinastije Rockefeller, obitelji američkih oligarha koja je kroz povijest osvjedočeno očijukala s eugenikom. Fondacija Rockefeller, što ju je 1909. Osnovao John D. Rockefeller, stvorila je i jedno vrijeme usmjeravala Institut za antropologiju, eugeniku i ljudsko biološko nasljeđivanje Kaiser Wilhelm. Izvršni je upravitelj ove institucije bio nitko drugi do Ernst Rudin, Hitlerov rukovoditelj sterilizacijskih programa i osnivač nacističkog Njemačkog društva za rasnu higijenu (autor pogrešno navodi Rudina kao osnivača. On je bio jedan od rukovoditelja društva u doba Trećeg rajha, op. KT).
Rockefellerovo mesijansko portretiranje Holdrena podvlači uznemirujuću usredotočenost elite moći na kontrolu populacije. Ulje na vatru dodaje moguće objašnjenje motiva koje možemo izlučiti ako pogledamo studiju koju je provela Kraljevska komisija za populaciju 1944. godine. Osnovao ju je kralj George VI kako bi ispitala pad postotka plodnost unutar britanskog commonwealtha. Njezin je zaključak bio da je demografska implozija „najbrže napredovala unutar kategorije stanovništva višeg profesionalnog ranga“. Čini se otud kako duž linije socio-ekonomskih razgraničenja na vidjelo izlazi jasna jednadžba plodnosti. Prema zvaničnom izvješću Komisije, aristokracija je u demografskom padu.
Ovu se jednadžbu može pripisati tradiciji oligarha da „svjesno održavaju svoje obitelji u određenim granicama“. Demografska cijena takve prakse postala je očigledna. Ništa čudno otud, da su maltuzijanizam i darwinizam formulirani u skladu sa sociološkim pogledima vladajuće elite. Iz ove je dvije pseudoznanstvene teorije bilo moguće izlučiti društveno i politički probitačan pojam eugeničke kontrole populacije.
Prosto rečeno, populacijska je kontrola kamuflirani klasni rat. Oligarsi zapravo ne razmišljaju o održivosti kao takvoj. Njih u konačnici zanima održivost njihove moći kontrole. Za vjernike evanđelja elitizma, maltuzijanac kao Holdren je doista mesija.

Philip D. Collins

izvor: http://www.conspiracyarchive.com/Articles/Malthusian_Messiahs.htm

Još jedan osvrt na Holdrena:

John P. Holdren izlaže neke od strategija SAD-a za budućnost (snimljeno u prosincu prošle godine):