Postoji li samo jedna razumna strana u raspravi o istospolnim brakovima?
izvor:https://en.wikipedia.org/wiki/Rainbow_flag
Onima koji legalizaciju istospolnih brakova vide kao trijumf ljudskih prava i društvene pravde teško je zamisliti da netko može promatrati odluku Vrhovnog suda SAD u slučaju United States v. Windsor kao išta drugo do veliko dobro. Pa ipak, neki od onih koji nisu „homofobi“ i prihvaćaju istospolne veze kao stvar osobnog morala zabrinuti su i tužni zbog ove sudske afirmacije prava što proizlaze iz istospolnih brakova. Kako bi shvatili na koji način netko može biti protiv diskriminacije po liniji seksualne orijentacije, a ipak ne prihvaćati ideju istospolnog braka kakva je danas norma, moramo napraviti korak unatrag i poslušati njegove argumente. Medijski prikaz slučaja Windsor – kao i javne debate oko njega – uglavnom podržava pravno priznanje istospolnih brakova i iznosi čvrste argumente njihovih zagovornika. No moralo bi se prikazati i validne argumente protiv njihove legalizacije.
I dok jedan broj ljudi koji se protive istospolnim brakovima demonizira homoseksualce, velika većina ostalih se slaže kako su stigmatizacija i diskriminacija na osnovi seksualne orijentacije užasna nepravda. Stoga je pravo pitanje da li se može biti protiv te nepravde a istodobno i protiv legalizacije istospolnih brakova. Osnova je ideje istospolnog braka pravo na slobodu od diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i s njim povezano pravo jednakosti pred zakonom. Njoj se pridodaje emocionalni učinak zahtjeva da se čovjek vjenča s onim koga voli. Ovo pravo i ovaj zahtjev ležali su u srcu presude pet prema četiri većine Vrhovnog suda SAD da se obori provizije prijedloga federalnog Zakona o zaštiti braka (engl. Defence of Marriage Act (DOMA)), što definira brak kao zajednicu muškarca i žene. Te provizije bi na federalnoj osnovi ograničile pristup olakšicama bračnih partnera istospolnim bračnim partnerima, što je, imajući u vidu činjenice kojima se slučaj bavio, veliki broj ljudi vidio kao nepošteno i nepravedno.
Slučaj je uključivao američki par, dvije lezbijke u sedamdesetim godinama života, koje su bile u
izvor:https://www.mcgill.ca/law/about/profs/somerville-margaret
vezi desetljećima. Jedna od njih, Thea Spyer, oboljela je od multipleskleroze, a 2007., vjenčala se s partnericom Edith Windsor u Kanadi, jer to nisu mogle obaviti u SAD, premda je Država New York priznala njihov brak. Kad je dr. Spyer preminula, gđa Windsor je naslijedila njezino imanje, ali joj nije dozvoljena federalna porezna olakšica na posjed za preživjelog bračnog partnera, zbog definicije braka iz DOMA-e. Vrhovni je sud ocijenio da je restriktivna definicija braka iz DOMA-e neustavna jer predstavlja „oduzimanje jednake slobode osobe koju štiti Peti amandman“. Presudio je da jednakost pred zakonom zahtjeva priznanje istospolnog braka kao osnove za federalne olakšice, na isti način kao što je slučaj kod braka osoba suprotnog spola. Naravno, slučajevi kao Windsor zahtijevaju pravedan pravni lijek. Ali protivnici istospolnih brakova vjeruju kako najbolji lijek nije redefinicija braka, koja povlači njegovu dekonstrukciju. Štoviše oni to vide kao ozbiljnu štetu. U iznimno emocionalnom ekspozeu jedan od sudaca koji se nije slagao s presudom u slučaju Windsor, Antonin Scalia prozvao je većinu kolega koji priznaju istospolni brak, za to da optužuju „…sve one koji mu se protive kao hostes humani generis, neprijatelje ljudske rase … te ih formalno imenuju neprijateljima obične svakodnevne čovječnosti.“ On je u tom smislu artikulirao argumentaciju većine sudaca u obliku: „Mrzi svojeg bližnjeg ili kreni s nama (prihvaćajući istospolni brak).“ Kako Scalia ističe, takva logika nas stavlja pred izbor: ili smo za istospolni brak i protiv diskriminacije homoseksualaca ili smo protiv istospolnog braka i za diskriminaciju homoseksualaca. Ova namjerna eliminacija mogućnosti da se bude protiv istospolnog braka i protiv diskriminacije homoseksualaca je nepoštena. Štoviše, ona potiskuje, umjesto da otvoreno adresira, činjenicu kako homoseksualni brak mijenja značenje braka uopće, te stoga utječe na svaki brak, nasuprot tvrdnjama odvjetnika da to nije slučaj. Istospolni brak ima smisao koji dolazi u izravan sukob sa smislom heteroseksualnog braka. Ne možemo imati i jedno i drugo istodobno.
Naime, istospolni brak daje prvenstvo jednakosti pred reprodukcijom, kao osnovnim smislom braka; on daje primat kulturi nad prirodom u obliku bioloških veza između roditelja i djece, i prirodne reprodukcije; rodnoj neutralnosti nad rodnom razlikom u roditeljstvu; pravnom priznanju različitih obiteljskih struktura pred priznanjem prirodne obitelji; individualnoj autonomiji nad poštovanjem prijenosa ljudskog života na drugu generaciju kroz ograničenje određenih reproduktivnih tehnologija i surogat-majčinstva; na koncu on daje primat individualnom izboru nad potrebom za zaštitom zajednice i društva.
S obzirom na to da brak povlači pravo na osnivanje obitelji a, kako vidimo iz gore navedenih kriterija, centralno pitanje u raspravi oko istospolnih brakova jest: na koji način, društveno i pravno, definiramo tko je roditelj i što je obitelj, mi se bavimo definicijama koje imaju izniman utjecaj na djecu i njihova prava.
Brak je drevna i kompleksna institucija, a to znači da društvena debata o tome treba li ga mijenjati zahtjeva da se one koji se protive istospolnom braku prestane otpisivati kao licemjere ili dinosauruse. Bojim se međutim kako se u Kanadi desilo upravo to. Ostaje da se vidi kako će se stvari odvijati u SAD.
Ljudi koji se protive istospolnim brakovima vjeruju u pravednost i mogu naći načine da se ona osigura u slučajevima poput slučaja gđe Windsor. Primjerice, oni mogu vjerovati da treba sačuvati tradicionalni ideal braka zbog kulturalnih razloga i zbog zaštite prava djeteta, dok s druge strane prihvaćaju potrebu zaštite osoba u drugačijim dugoročnim odnosima emocionalne i financijske zavisnosti. Tu nema ničeg dvoličnog ili diskriminirajućeg. Riječ je o stavu koji se može braniti i dokazivati u dobroj vjeri. Tamo gdje se ljudima to pravo oduzme, kao što sudac Scalia kaže da se dogodilo pri odluci o DOMA-i, na djelu je diskriminacija onih koji pošteno raspravljaju u korist pozicije što je drugi smatraju politički nekorektnom. A, kao što znaju zagovornici istospolnih brakova, diskriminacija je užasna stvar.
Margaret Somerville
izvor: Mercator.net
