Dijalektika ogorčenja

You may also like...

3 Responses

  1. Avatar davor says:

    Kao tjelesna, smrtna bića smo nejednaki – dovoljno se sjetiti bolesnih, starih, invalida,… – i u tom pogledu trebamo međusobno biti solidarni, sućutni, ili, kako se to kaže u kršćanstvu, braća. Kao duhovna bića smo slobodni, ne u tom pravnom smislu o kome govoriš, nego slobodni za dobro ili zlo. I u tome smo također nejednaki, mada svi grešni, ali ipak neki više neki manje. Ako se sloboda odnosi prije svega na duhovnost a bratstvo na tjelesnost, gdje je mjesto za jednakost? U području zakona, prava. Svi smo jednaki utoliko što se svi podvrgavamo zakonima, koji su nužno apstraktni i po svojoj naravi ne obuhvaćaju sve ljudske duhovne i tjelesne raznolikosti. Dakle, jednaki smo kao apstraktni građani. Ukoliko je, kao što to meni izgleda, donošenje zakona i održavanje zakonitosti prvo poslanje država, utoliko i u državnim poslovima trebamo biti jednaki. Stoga demokracija. Problemi nastaju kad se jednakost gura gdje joj nije mjesto, na područje duhovnoga, naime kao ideologija koja nameće ljudima da ne samo u području zakona nego i u cjelokupnom životu trebaju apstrahirati od svojih tjelesnih zadanosti i duhovnih vrijednosti u ime apstraktne („aritmetičke“, rekao bi Platon) jednakosti. Osobito, problemi nastaju kad se cjelokupno područje duhovnoga u ime tako postavljene jednakosti naprosto odbacuje, ili se pak sloboda, kao istinsko načelo duhovnosti, shvati kao proizvoljnost (pa pomodarski „odabiremo“ ovu ili onu ideologiju/svjetonazor) a ne kao sloboda za dobro ili zlo.

    • Avatar Malić says:

      Jeste, ali problem je što se razumijeva kao osnova prava, a to je upravo pitanje koje ti potežeš: da li smo meso ili duša? Zbog toga danas imaš neku vrstu legalističke sistematizacije Bitka kroz ideje kao što je “održivi razvoj” i sl., jer je se sad i tjelesnost odbacuje za volju čovjeka kao sistema, među ostalim sistemima.

      • Avatar davor says:

        Ne mislim da jednakost u zakonu treba dublje utemeljiti, to je nešto kao pra-fenomen. Npr. djeca se igraju, i postave neko pravilo u igri – ono vrijedi za svakoga tko igra. To je smisao “pravila igre”, da vrijedi podjednako za svakoga. Obratno, kad netko želi da se pravilo ne odnosi posebno na njega, on mora naći neke razloge zašto je on poseban slučaj.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *