Politički interseks slijedeći je stupanj u odmotavanju LGBTIQ spirale, gdje se spol, a ne naprosto rod, pretvara u titrajući spektar. Ima li povratka, hoće li prirodne znanosti vratiti zdrav razum i može li bijeg u zoološki vrt, odnosno nastojanje da se pobjegne od čovjekove prave prirode u životinjstvo, pomoći? Na ta pitanja nakon analize, naravno, slijedi jednoznačno negativan odgovor.
Oni koji prate što se zbiva u razvijenijim društvima nešto Zapadnije od našeg dijela Europe i preko Atlantika, sigurno su primijetili naoko neobičnu promjenu u procesu navodno neproblematične, neminovne i neizbježne normalizacije i prihvaćanja "LGBTIQ osoba". Naime, otkako je transgender opcija, odnosno skup manjinskih identiteta i njihovih političkih zahtijeva okupljenih pod slovom T skraćenice, došla na red za potpuno ostvarenje njezinih prava, cijeli LGBTIQ sustav našao se u svojevrsnoj šizmi. Lijeva strana, odnosno ono što je pokriveno LGB polovicom akronima, došla je u sukob s dojučerašnjim drugaricama i drugovima s desna, za sad utjelovljenim uglavnom u transgender pokretu, koji, poput nekoć njihovog vlastitog pokreta za “gej prava”, mediji i relevantne institucije maksimalno podržavaju. Međutim to nije sve: premda bi čovjek očekivao kako će konzervativci LGBTIQ šizmu i njezin značaj, ako već ne dokučiti – kako ćemo mi to pokušati u recima koji slijede – onda barem pozdraviti, sve je više na djelu naoko bizaran savez LGB aktivista i konzervativaca.
The Guardian je nedavno, objavivši hibrid reportaže i feljtona – in summa: političkog pamfleta – o jadima dva njujorška aspiranta na istospolno roditeljstvo, uljepšao ranu jesen svima koji vole analizirati duge, dosadne tekstove ovlaš prikrivenih političkih namjera. (tekst prenosimo s Twittera, dakle riječ je o modificiranom nizu tvitova. Za stil, dakle, ne odgovaramo i svi prigovori trebaju biti osobno uručeni u 3 (tri) primjerka Odjelu za SMS eseje i cijepanje dlaka KT, Caffe Bar "Faraon", Ugljane, drugi stol do vrata. Radno vrijeme od 7:00 - 7:15)
Mi filozofi trpimo zbog toga što nam profesionalnu kvalifikaciju ljudi ili preziru ili uzurpiraju, pa je onda objektivno i naprave dostojnom prezira. Međutim, neke stvari bez filozofije, dragi čitatelju, nećete moći shvatiti. Jedna od njih je stvar iza LGBTIQ akronima.
Zbog čega se u kontekstu korona krize doima kako su one države europskog civilizacijskog kruga, koje se uobičajeno drži najnaprednijima po pitanju omogućavanja građanskih i inih sloboda, danas također najnaprednije po pitanju progresivnog ograničavanja građanskih i inih sloboda? Stožer za političke pandemije, prevenciju nihilizma i međupesimističku solidarnost KT nudi vam poslovično neugodan odgovor.
Gostovanje na podcastu Aleša Ernecla gdje se dotičemo različitih laganih tema poput socijalizma kao jedne od političkih metafizika moderne, individualizma i kolektivizma, održivog razvoja, Marxizma, nemoći institucija Europske unije, raspada Jugoslavije i političke korektnosti.
Hrvatska se žena danas može dičiti hrabrošću s kojom se, premda uz stanovito zakašnjenje, pridružila međunarodnoj borbi za očuvanje integriteta i privatnosti maternice. Predvođene curama iz viših estradnih i političkih razreda, brojne su hrvatske žene rekle jasno, glasno i suptilno "evo ti ga, na!" tisućljetnoj tiraniji patrijarhata.
Ili su možda, sasvim u skladu s izborom uzora, samo pokazale da im ni patrijarhat ne može pomoći u teškoj zadaći njegovanja zdravog razuma.
Kombinacija zbiljske i virtualne pandemije proizvela je neke sasvim neočekivane potencijalno blagotvorne učinke. U ovom ćemo podcastu istaći odsutnost dva izvora buke koji nam već godinama kvare popodnevni počinak - jedan je Europska unija a drugi neprekidni šum medija i nevladinih udruga čija je jedina svrha, čini se, da nas teroriziraju svakodnevnim izmišljanjem izvanrednog stanja. Svako je zlo za neko dobro, pa stoga razmislimo što iz njihovog ponašanja u zbiljskom izvanrednom stanju možemo naučiti.
Razmislimo koliko je bilo stvarno nešto što je prestalo postojati za manje od 24 sata.
