Ispaljenje

Harlan says:

Problem sa ovim događajem spaljivanja u Imotskom je to što se tradicija spaljivanja krnje koristi isključivo u političke svrhe, odnosno u svrhu društveno-političkog komentara. Posljednji dvadesetak godina prešlo je u naviku spaljivanje krnja koje prikazuju razne poznate i utjecajne osobe iz javnog života, razne političare, pisce, novinare i dr., kao i likove poput majke s djetetom iz epruvete te sada ovog homoseksualnog para. Ali svrha karnevala nikad nije bila nekakav politički akt otpora protiv vlasti ili vladajuće ideologije. Krnja koja se spaljuje zapravo je simbolički prikaz, odnosno utjelovljenje svakojakih nedaća koje su se tijekom godine dešavale koje se činom spaljivanja poništavaju tako da s odlaskom zime i dolaskom proljeća cijeli godišnji ciklus može nanovo početi, jer u stara je vremena nova godina započinjala dolaskom proljeća. To je bio osnovni smisao tih svečanosti koji se očuvao sve do danas, kada je nažalost iskorišten u svrhu turističke promidžbe ili, kao u ovom primjeru, društveno-političkog komentara. Jedna od osnovnih karakteristika karnevala bila je i izvrtanje čitavog poretka svijeta te dolazak kaosa koji bi privremeno prevladao u doba karnevala, svojevrsno otpuštanje kočnica i oslobođenje onih kaotičnih snaga koje su tijekom cijele godine bile zatomljene, a u svrhu ponovne uspostave reda i poretka koji bi dolaskom nove godine opet prevladao. Stoga se postavlja pitanje smisla održavanja takvih svečanosti u današnjem svijetu koji je ionako po svim tradicionalnim kriterijima već izvrnut i kaotičan te čiji red nije moguće ponovno obnoviti njegovim trenutačnim poništavanjem. To naravno ne znači da se ne slažem s tobom po pitanju tzv. gender ideologije koja danas sve više prevladava i koja je na zapadu skoro potpuno izjednačena s društvenom normom, a čemu se i mi sve više približavamo. Naravno da se tome treba oduprijeti, ali smatram da ovi nije pravi način kao ni nekakvo prepucavanje po internet forumima ili društvenim mrežama. Naime, jedna od glavnim snaga čitavog tog pokret, kao i svake ideologije je u isticanju njegovih mučenika. Nažalost, u prošlosti su se doista dešavali razni oblici nasilja protiv gay i transgender osoba i to sigurno nije nešto što treba poticati i podržavati. Međutim, što se tiče mržnje, ona je dio normalnog ljudskog ponašanja i nemoguće ju je kirurškim putem odstraniti iz govora i komunikacije. To ne znači da je ona nešto pozitivno, ali ono što je problem nije mržnja ili odbojnost prema nekome ili nečemu, već konkretni poziv na nasilje ili diskriminaciju. Nažalost sve dok je takvih idiota koji misle da će prijetnjom, pa i konkretnim oblicima fizičkog nasilja suzbiti moć homoseksualne ili transgender propagande, ona će time samo rasti i dobivati na društvenoj aktualnosti i legitimizaciji. Time se može oduprijeti samo pametnim političkim akcijama, ali još i više intelektualnim radom. Problem je i to što misliš da sukobi između nekih feministica i zagovaratelja transgender pokreta oslabljuju ili štete toj borbi. S tim se ne bih složio jer je snaga određenih ideologija ili društveno-političkih grupacija uvijek rasla njihovom unutarnjom diversifikacijom ili umnožavanjem frakcija čiji bi međusobni sukobi na sebe preuzeli čitavu pažnju javnosti i time onemogućili koherentnu kritiku temeljnih značajki ideologije. Snaga određene ideologije uvijek se očitovala u tome da se može slobodno riješiti svojih sljedbenika bez bojazni oslabljenja društvenog položaja. Uostalom, rodna ideologija u tome samo slijedi osnovne principe moderniteta koji se odnose na konstantnu težnju ka reformiranju i promjeni svijeta i ljudske svijesti, a koja se očituje u pojmu tzv. napretka ili progresa. To je usporedivo sa zahtjevom za rušenjem spomenika očeva utemeljitelja Amerike od strane mladih nadobudnih revolucionara. Stoga su i dojučerašnje revolucionarne intelektualke poput Germaine Greer ili Camille Paglia u današnjem feminističkom diskursu proglašene nazadnim reakcionarkama.