Draga Kali, koga da biram?

Kali misli na dnevno-političke dileme hrvatskih građana, premda to rijetko pokazuje. Međutim, kad se čitateljica ili čitatelj izravno obrate Božici zaštitnici našeg portala, odgovor promptno slijedi, zajedno s karakterističnim momentom duhovne okrepe, kakav se danas rijetko gdje može naći. Pročitajte što je Kali rekla jednoj Sunčici koja ne zna za koga bi glasala na neizbježnim predsjedničkim izborima.

Draga Kali,

zovem se Sunčica i vjerna sam čitateljica, a, kad me uhvati rodna dilema, i čitatelj Kali Tribune. Mislim da je Tvoj portal izvrstan i uzbudljiv, premda moram priznati da zna biti i zbunjujući. To me dovodi in medias res odnosno do mojeg pitanja. Kali, ja sam u ove postblagdanske dane zbunjena, jer se ne znam svrstati. Doduše, još uvijek čitam brojne portale, novine i magazine, gledam TV i civilizirano raspravljam s mojim frendovima na Facebooku. U pravilu to mi pomaže da ustanovim gdje se nalazim, kojoj grupi pripadam i što kao takva trebam misliti i govoriti. Međutim u cijeloj gunguli oko ovih predsjedničkih izbora dogodilo mi se nešto čudno. Moja čvrsta uvjerenja počela su se, ne ljuljati, nego cimati. Znaš, kao kad ti se cima zub pa znaš da će jednog dana početi boljeti. Ne još, ali jednog dana, ne znaš kojeg. Obraćam se upravo Tebi, jer sam primijetila da tekstovima koje objavljuješ nedostaje jedna stvar koju danas i najžuća tiskovina posjeduje. Naime, oni čitatelju ne pružaju nikakvu mogućnost da se svrsta na neku stranu ili da se osjeti članom neke skupine. Nije mi jasno kako je to moguće, a nije me ni briga, ali baš zbog toga imam utisak da bi mi ti mogla pomoći. Jer ako i Sama nisi sposobna svrstati se i ponuditi drugima da se svrstaju uz Tebe, onda sigurno puno više znaš o mom duhovnom karijesu od kolumnista kao što su Dežulović ili Raspudić. Pitanje je dakle slijedeće: za koga da glasam Kali? Prije mi je to bilo kristalno jasno i svaki su mi izbori izgledali kao važan čin, trenutak kad biram civilizaciju umjesto natražnjaštva ili, kad sam bila tako raspoložena, ponosnu i čistu Hrvatsku protiv antikrista i masona. Sada je drugačije. Nešto se cima Kali. Imam osjećaj da će me početi boljeti, možda čak i da će mi početi otpadati dijelovi … molim Te pomogni mi. Uhvatila bih se Dežulovića, ali on se čitateljima uvijek obraća kao pluralu, a ja se sve više osjećam kao singular.

Draga Sunčice,

raduje me što ti se sviđa moj Portal prema Kraju, premda imam utisak da bi ti bolje odgovaralo biti predmetom analize Mojih autora, negoli njihovim čitateljem. Naravno, dobro si primijetila, KT ti ne dopušta svrstavanje i obraća ti se u singularu, jer na njemu pišu autori koji u suvremenim društvenim podjelama ne mogu zauzeti strane. Štoviše, oni ih niti ne vide kao nešto suprotstavljeno nego prije kao nešto što se prožima i nadopunjuje kao govno i špice. Tvoj problem, draga, leži u tome što si ti i sama počela osjećati nešto slično, premda iz drugih razloga i iz drugih pobuda. Stoga je i tvoja situacija drugačija te će imati sasvim drugačiji ishod negoli će to biti slučaj kod mojih pisara. Naime, oni se ne svrstavaju stoga što su se odavno svrstali, pa im to nije potrebno, a strana koju oni drže je zbilja, onoliko koliko je, prema svojim mogućnostima, mogu dokučiti. Zbilja je, Sunčice, zbiljski tu s nama odavno prije podjela koje su tebi toliko važne i kad bi te zbiljski zanimala ti zbilja ne bi imala nikakve dileme oko izbora Predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, kako to nije slučaj, za tebe vrijedi suprotno i, odmah da ti kažem, nije ti lako. Naime, upotrijebila si prikladnu poredbu s bolesnim zubom. Doista, tvoja uvjerenja su čvrsto ukorijenjena u skladu s njihovom funkcijom. Ona služe žvakanju i prožvakavanju svega što ti se servira, sasvim kao i tvoje zubalo. Vidiš, neki ljudi su mesožderi, kao Dežulović, dok su neki, kao ti, biljožderi. I jedni i drugi, vi žvačete i prežvakavate one informacije koje vaši želuci mogu podnijeti, s tim da profesionalci kao Dežulović za novac žvaču i za druge. Međutim, kao što znaš, sve se troši i dolazi svom prirodnom kraju. Hrana koja vam se servira iznimno je nezdrava, u nutricionističkom smislu upravo pogubna. Od vas se očekuje da provarite nesvarljive, odnosno proturječne, ideje. Konkretno, vi morate promatrati predsjedničke kandidate kao bitne predstavnike određenih svjetonazorskih sistema i kao bitne faktore političkog života ove zemlje, dok su vam istodobno dostupne informacije koje jasno govore da oni ništa od toga nisu. Da bi takva ludost mogla proći pod zbilju, odnosno pravu hranu za duh, ona mora imati sofisticirano pakiranje i veoma sitno tiskanu deklaraciju s rokom trajanja. Tragedija nastupa uslijed činjenice da je vremenom samo pakiranje postalo hrana, odnosno da je ono što vi smatrate politikom, mišljenjem i društvenom odgovornošću samo ništa zapakirano u nešto. Poslije nekog vremena, takva ishrana mora dovesti do želučanih tegoba i, kako ti ispravno primjećuješ, cimanja zubi.

Sad kad smo dijagnosticirali problem, red je da ponudimo rješenje. Na žalost po tebe Šudro, rješenja nema. Tvoj problem sa singularom i pluralom je potpuno iluzoran, odnosno on nije problem. Ti si istodobno i singular i plural. Kako je to moguće, već te čujem kako pitaš. Pa jednostavno. Ti kao pojedinac postojiš samo ako si dio grupe, svrstane prema nekoj paroli, a kao član grupe postojiš isključivo ako si potpuno odvojena od bilo kakve zbiljske pripadnosti nekoj većoj cjelini. Što se mene tiče, svi vi što se koprcate u ovoj bari ste samo jata riba koja plivaju tamo-amo u mreži koju netko lagano izvlači na površinu. Budući van jata ne možete postojati, onda ne možete iskoristiti ni neku poderotinu u mreži kako bi pobjegli na slobodu. Znaš, ne koristim životinjske poredbe da bi te uvrijedila, premda me raduje ako se osjećaš uvrijeđenom. One zapravo i nisu poredbe, stvar je sasvim doslovna, jednako doslovna kao i zbilja od koje ti uporno bježiš. Naime, duša je, kako je to Aristotel lijepo rekao, na neki način „sve stvari“. Čovjek se može sasvim lijepo poistovjetiti sa samim sobom – odnosno postati i ostati čovjekom – ili s nečim drugim, recimo ribom. Ti si jedna od brojnih koja se odlučila za drugu opciju i time si izabrala sudbinu ribe koja je, uslijed neotklonjive činjenice da hoda na dvije noge i ima account na Facebooku, dužna sama izabrati svog ribara.
Tvoj je izbor, moja sluzava prijateljice, relevantan samo za tebe, dakle potpuno je irelevantan. Ti si dopustila da ti zbilju pripadnosti vlastitom narodu zamjene nacionalizmom, političku odgovornost natjecanjem u popularnosti, kozmopolitizam ukidanjem i kozmosa i polisa kroz globalizaciju, a borbu za društvenu pravdu moralnim propovjetkama profesionalnog kolumniste koji je izgradio karijeru na tome da bude ogledalo drugima i nikad mu nije palo na pamet da se i sam zagleda u njega. Stvari su, Sunčice, otišle predaleko. Nema više potrebe za sukobima, polemikama, borbom za istinu ili neku sličnu pizdariju koja mojim autorima toliko puno znači. Oni danas pišu samo za sebe, jer znaju da su tebi slični već na putu prema površini i da im preostaje samo još kratki period koprcanja na suncu prije čišćenja, paniranja i pakiranja. Stoga draga: glasaj ili ne glasaj, budi pojedinac ili kolektiv, sve ti je isto. Neće boljeti, ne boj se – a to je, čini mi se, jedino čega se stvarno bojiš.
Sve će to biti toplo i sigurno, svakodnevno i lišeno ikakve drame. Idilično i obično kao prizor mrtve ribe na suhom ili žvake na vrućem asfaltu.

Ako ipak hoćeš savjet, Ja sam glasala za Davida Hasselhoffa.

Kali Durga