Znanje bez mudrosti – Faeton i tehnokracija
Kako raste doseg tehnokracije koja vlada našim dobom, sve se to više utapamo u moru znanja. Moderna čuda dosežu svoj vrhunac u ostavama znanja dostupnima svakome u dva-tri klika. Imajući u vidu da je ta naizgled čarobna roba do sad bila nepoznata svim onim gomilama naših danas mrtvih predaka, može se pomisliti da će čovjek zgrabiti priliku da se obrazuje u svim granama znanja. Međutim, stvari stoje upravo suprotno, jer takvo shvaćanje po prirodi progresivnog, latentnog ljudskog potencijala potiče od poopćenog učenja o „ljudskom razumu“, naslijeđenom od Prosvjetiteljstva. Goleme on-line Aleksandrijske baze podataka koriste tek rijetki, dok većina ljudi radije troši život na besmislice i uopće svjetovne stvari. U neobičnom paradoksu koji mora da zbunjuje suvremene progresivce, ljudski rod uslijed uspona njihove izmaštane tehno utopije nije dosegao orkanske visove transcendencije. Postavlja se pitanje – koja je svrha beskrajne bujice znanja, lišenog mudrosti?
