Stari je Platonov uvid da se tiranija rađa iz demokracije. Kaže selo, davno je to bilo - pusti Platona ... popij nešto i ne baljezgaj. Međutim, zašto ne bi starom Grku pružili šansu i pogledali malo našu godinu gospodnju 2016. i ovo ljeto nasilja njegovim očima. Tko zna što nas čeka na jesen.
U našem redovnom audio feljtonu bavimo se fenomenom prezira prema demokraciji unutar nominalno demokratske javnosti. Riječ je o dijalektici ogorčenja - fenomenu reaktivne podijele društva na liniji medijske reprezentacije dramatičnih događaja kao što je terorizam. Koristimo se primjerom masovnih pucanjava u SAD i, manje dramatičnim, fenomenom "Jokić &kurikularna reforma" u Hrvatskoj. Zaključujemo kako ovakvi događaji, kroz medijsku manipulaciju, stvaraju bipolarnu, antidemokratsku svijest unutar javnosti koja se nominalno deklarira demokratskom.
Kako raste doseg tehnokracije koja vlada našim dobom, sve se to više utapamo u moru znanja. Moderna čuda dosežu svoj vrhunac u ostavama znanja dostupnima svakome u dva-tri klika. Imajući u vidu da je ta naizgled čarobna roba do sad bila nepoznata svim onim gomilama naših danas mrtvih predaka, može se pomisliti da će čovjek zgrabiti priliku da se obrazuje u svim granama znanja. Međutim, stvari stoje upravo suprotno, jer takvo shvaćanje po prirodi progresivnog, latentnog ljudskog potencijala potiče od poopćenog učenja o „ljudskom razumu“, naslijeđenom od Prosvjetiteljstva. Goleme on-line Aleksandrijske baze podataka koriste tek rijetki, dok većina ljudi radije troši život na besmislice i uopće svjetovne stvari. U neobičnom paradoksu koji mora da zbunjuje suvremene progresivce, ljudski rod uslijed uspona njihove izmaštane tehno utopije nije dosegao orkanske visove transcendencije. Postavlja se pitanje – koja je svrha beskrajne bujice znanja, lišenog mudrosti?
