Oni koji prate što se zbiva u razvijenijim društvima nešto Zapadnije od našeg dijela Europe i preko Atlantika, sigurno su primijetili naoko neobičnu promjenu u procesu navodno neproblematične, neminovne i neizbježne normalizacije i prihvaćanja "LGBTIQ osoba". Naime, otkako je transgender opcija, odnosno skup manjinskih identiteta i njihovih političkih zahtijeva okupljenih pod slovom T skraćenice, došla na red za potpuno ostvarenje njezinih prava, cijeli LGBTIQ sustav našao se u svojevrsnoj šizmi. Lijeva strana, odnosno ono što je pokriveno LGB polovicom akronima, došla je u sukob s dojučerašnjim drugaricama i drugovima s desna, za sad utjelovljenim uglavnom u transgender pokretu, koji, poput nekoć njihovog vlastitog pokreta za “gej prava”, mediji i relevantne institucije maksimalno podržavaju. Međutim to nije sve: premda bi čovjek očekivao kako će konzervativci LGBTIQ šizmu i njezin značaj, ako već ne dokučiti – kako ćemo mi to pokušati u recima koji slijede – onda barem pozdraviti, sve je više na djelu naoko bizaran savez LGB aktivista i konzervativaca.