Miscellanea:O neadekvatnoj filozofijskoj dijagnostici, “našoj djeci” i ukidanju siromaštva
Još jedan dajdžest biranih tema iz pretposljednih vremena.
Još jedan dajdžest biranih tema iz pretposljednih vremena.
U svakodnevnom govoru izraz 'Filozof' je podrugljiva kvalifikacija. Filozofu se obično spočitava oskudan ljubavni život, dosadnost, nedostatak vjere, hladnoća, nekomunikativnost, velika glava i malo spolovilo, da navedem samo neke uobičajene komplimente. Međutim …
Heidegger je rekao da "metafiziku treba preboljeti". Naputak je na mene djelovao tako da sam bez komplikacija prebolio Heideggera.
Fraza "pametno rješenje iz Švedske" dočekala je apsolutni obrat u vlastitu suprotnost - mentalno teško bolesno dijete iz te napredne europske zemlje očigledno je izabrano da pokaže put ka konačnom oslobađanju ljudskog roda od problematičnih okova zdravog razuma. Na ovom mjestu pokušat ćemo sažeti neke implikacije koje vrebaju ispod površine medijskog fenomena "djevojčice s kikicama", od bjelodane činjenice da drevni simboli još uvijek pokreću mase, samo na razvidno blesaviji način nego što je to bio slučaj u manje prosvjećenim vremenima, do znakova radikalne krize onoga što nazivamo moderna prirodna znanost. U svakom slučaju, masovna histerija amenovana od strane najprestižnijih institucija globalnog predznaka upućuje na to da je moderno doba, na sreću ili na žalost, konačno iza nas.
Moglo bi se tvrditi - i to s prilično jakim argumentima - kako je posthumanizam dominantna ideja današnjice. E pa kad je tako, onda ćemo to i ustvrditi. U ovom audio feljtonu obrađujemo problem posthumanizma u dva smisla - u užem smislu ideološke avangarde koja zagovara mašinizaciju ljudskih bića i ukidanje ljudskih bioloških ograničenja, i, u širem smislu, politiku Globalizacije koja djeluje manje izravno, ali znatno snažnije, kroz reforme obrazovanja, političkih institucija i oblika ljudskog ponašanja, kako bi postigla isti cilj. Kao centralni problem za posthumaniste u oba smisla, pokazuje se ljudska spolnost i otud danas vidimo tendenciju da se istu ukine kroz široki raspon političkih oružja, od feminizma do legalizacije homoseksualnih brakova.
Kurikularna reforma i ostavka Borisa Jokića ujedinili su, čini se, hrvatske građanke i građane u želji da se konačno potvrde kao rasne ovce i ovnovi. U ovom audio feljtonu obradit ćemo probleme inherentne "obrazovanju utemeljenom na ishodima", "generičkim vještinama", "održivom razvoju" i uopće ideji standardiziranog nacionalnog kurikuluma. Počinjemo primjedbom da je Okvirni nacionalni kurikulum izvedenica obrazovnih sistema za debilizaciju protiv kojih ljudi na Zapadu masovno dižu glas već godinama, što očigledno nitko od "progresivnih snaga" u Hrvata još uvijek nije primijetio. Zatim objašnjavamo što je to "obrazovanje utemeljeno na ishodima", "obrazovanje za održivi razvoj" i "građanska kompetencija". Također, osvrćemo se na cilj 3. Agende 2030 Ujedinjenih nacija koji definira globalnu svrhu obrazovanja primarno kao "prinos smanjenju obitelji i postotku plodnosti". Zaključujemo analizom mentaliteta ljudi koji prosvjeduju da im se pruži nešto što svi u svijetu nastoje odbaciti.
"Povijesni klimatski sporazum" je potpisan. Međutim, nitko nije zadovoljan njime.
Treći dio u seriji posvećenoj (i)migrantskoj krizi. Ovaj put pokušavamo sagledati stvari iz njemačkog ugla i bavimo se nekim dvojbenim aspektima sporazuma EU-Turska. Također, citiramo pojedine odlomke iz dokumenta Visionen 2050 (Dialogue Zukunft) i ističemo implikacije krize u pogledu izgradnje održivog razvoja u Njemačkoj.