Ukoliko postoji budućnost što će istinito ispričati naše vrijeme, to će biti budućnost što je progledala političku korektnost kao ono što ova jest: šareni veo političkog, ekonomskog, kulturnog i, valja očekivati, fizičkog genocida. Jedan zavodljivi, enigmatični osmjeh ispod ledenog pogleda. Nešto kao osmjeh Mona Lise ispod očiju morskog psa. Ne vjerujete? Paranoično?
Dobrodošli u Novi svjetski poredak.
U “zanimljivim vremenima” globalitarizma, trajna ekonomska kriza ustoličila je “korporacijske” intelektualce, koji nam povremeno nude polemiku kao proizvod vlastite kućne radinosti, a plodnost njihova prividnog sukoba usporediva je s estetskim dometima reklamnog teksta. U pozadini je toga nova ideologija u kojoj “sukob” umjesto sukoba, a “otpor” umjesto otpora. Posve u skladu sa zakonima tržišta, cilj je monopolizirati prostor intelektualne slobode kompletnom ponudom, tj. “paketom” korporacijskih surogata književnosti i kulture – budući da jedna korporacija pokriva sve opcije, što će nam drugi?
Šest bivših federativnih republika, sedam živih i zdravih nacionalizama. Kako? Zašto? Poznaje li Kali osnovnu matematiku? Pitajte Nenada Perkovića.
“Ugledni stručnjaci kažu…”, “U uglednom znanstvenom časopisu stoji …”, itd., itd. Na žalost, u Kali-Yugi nema vremena za malograđanštinu. Zašto ne volimo GMO, a nikad ga – nadajmo se – nismo ni probali? Slučaj profesora Seralinija vam može pomoći u traženju odgovora.
Politika globalizacije skriva svoju metafiziku kao nepriličnu imovinu. Za one koji znaju da projekt društva totalnog opsega nije moguć bez totalnog religijskog, političkog i ekonomskog sistema, pitanje je samo jedno: krije li zmija noge jer ih se stidi ili jer bez njih bolje gmiže?
