Popularnost Aleksandra Dugina i njegovog eurazijskog pokreta sve je veća među konzumentima Internet medija na engleskom jeziku. U ovom audio feljtonu izlažemo zbog čega je to krajnje zabrinjavajuća pojava.
Alt Right (Alternative Right) je američki, za sad strogo intelektualni, pokret koji obuhvaća raznorodnu i disonantnu skupinu disidenata od postojećeg svjetonazora američkog i uopće euroatlantskog establishmenta. Spektar alternativne desnice okuplja ljude od neofašista do sasvim zdravorazumskih običnih građana kojima je silovanje uma -izmima dozlogrdilo. Međutim, kako u ovom audio feljtonu primjećujemo, tendencije nisu dobre, odnosno pretežu u pravcu onih prvih, utoliko što Alt Right sve više politički jača kao reakcija na ludilo “političke korektnosti”, zbirnog izraza za ideološki sistem Zapada. U tom smislu ovaj se, sve prisutniji, pokret pokazuje, ne kao jedna od alternativa, nego prije kao jedna od sve dubljih jama u koje misleći čovjek današnjice može upasti.
Stari je Platonov uvid da se tiranija rađa iz demokracije. Kaže selo, davno je to bilo – pusti Platona … popij nešto i ne baljezgaj. Međutim, zašto ne bi starom Grku pružili šansu i pogledali malo našu godinu gospodnju 2016. i ovo ljeto nasilja njegovim očima. Tko zna što nas čeka na jesen.
U našem redovnom audio feljtonu bavimo se fenomenom prezira prema demokraciji unutar nominalno demokratske javnosti. Riječ je o dijalektici ogorčenja – fenomenu reaktivne podijele društva na liniji medijske reprezentacije dramatičnih događaja kao što je terorizam. Koristimo se primjerom masovnih pucanjava u SAD i, manje dramatičnim, fenomenom “Jokić &kurikularna reforma” u Hrvatskoj. Zaključujemo kako ovakvi događaji, kroz medijsku manipulaciju, stvaraju bipolarnu, antidemokratsku svijest unutar javnosti koja se nominalno deklarira demokratskom.
Kurikularna reforma i ostavka Borisa Jokića ujedinili su, čini se, hrvatske građanke i građane u želji da se konačno potvrde kao rasne ovce i ovnovi. U ovom audio feljtonu obradit ćemo probleme inherentne “obrazovanju utemeljenom na ishodima”, “generičkim vještinama”, “održivom razvoju” i uopće ideji standardiziranog nacionalnog kurikuluma. Počinjemo primjedbom da je Okvirni nacionalni kurikulum izvedenica obrazovnih sistema za debilizaciju protiv kojih ljudi na Zapadu masovno dižu glas već godinama, što očigledno nitko od “progresivnih snaga” u Hrvata još uvijek nije primijetio. Zatim objašnjavamo što je to “obrazovanje utemeljeno na ishodima”, “obrazovanje za održivi razvoj” i “građanska kompetencija”. Također, osvrćemo se na cilj 3. Agende 2030 Ujedinjenih nacija koji definira globalnu svrhu obrazovanja primarno kao “prinos smanjenju obitelji i postotku plodnosti”. Zaključujemo analizom mentaliteta ljudi koji prosvjeduju da im se pruži nešto što svi u svijetu nastoje odbaciti.
Prije nekih dva tjedna nizozemski Greenpeace objavio je tajne dokumente pregovora predstavnika SAD i Europske komisije glede Ugovora o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu, poznatijem pod akronimom TTIP. Riječ je, navodno, o šokantnom otkriću:
“ljudi puni para žele još više para i nije ih briga za sirotinju”
“Povijesni klimatski sporazum” je potpisan. Međutim, nitko nije zadovoljan njime.
Tko je odgovoran za ideologiju koja Balkanom ili Jugoistočnom Europom, uz kratke pauze, vlada od druge polovice devetnaestog stoljeća? Tko nije, viknuli bi s ljevice, ali ipak … kao i u svemu ostalom tu postoji hijerarhija. Tvorac modernog nacionalizma je konspirator, ideolog i, neki bi rekli, terorist iz Genove, Giuseppe Mazzini. Pokazat ćemo na koji način Mazzinijeva koncepcija nacionalizma zapravo predstavlja korak na putu prema globalizaciji, te istaći slobodnozidarske simbole koji tu i tamo proviruju između redaka njegovih eseja i pisama.
