Čuvajte se kafkolovke
Politička korektnost je otrov s visokom koncentracijom umjetnih sladila. Pročitajte što nas o njoj može poučiti Franz Kafka.
Politička korektnost je otrov s visokom koncentracijom umjetnih sladila. Pročitajte što nas o njoj može poučiti Franz Kafka.
Uz zakašnjenje od sedam godina, Kali Tribune objavljuje recenziju knjige “Iluzija o Bogu (op. vel.slov. KT)” Richarda Dawkinsa, pače prenosi je iz dvotjednika Zarez od 2007. godine. Urednik je dakle dužan dvostruku ispriku: prvo zbog prenošenja davno objavljenog teksta iz drugog medija i, drugo, zbog toga što Dawkinsov”razorni napad na ljudsku glupost” svojedobno nije uspio pročitati dalje od polovice. Frizerka je tog jesenjeg jutra rekla:”ti si na redu”, knjiga je ostvarila svoju funkciju ubijanja vremena, a u knjižnici je prijetila zakasnina, te je vraćena nedočitana. Kali Tribune ovim putem ispravlja povijesnu nepravdu uz napomenu ateistima: držite se Nietzschea. Kao što je Lucifer uvijek običavao reći: “Ako ne skočiš, nećeš ni pasti”. Bezdan je uvijek otvoren, skočite. Ne treba vam tražiti Dawkinsovu koru od banane. Ili više volite kad ipak možete reći:”ups!”
Politička korektnost i građanska uljuđenost … što bi Džingis Kan dao da je znao za njih? Pročitajte ovaj članak transhumanističkog geek proroka i procijenite sami. Jer da bi ljudima prenijeli poruku: „želim vas mrtve!“ bez da ih naljutite, morate i sami biti uvjereni da ste korektni i uljuđeni. No podsvijest je nezgodna stvar. Tu i tamo prava namjera izbije kroz iluziju jezika. Za svako zanimljivo mjesto Kali Tribune je postavio po jedan sic! Užasnite se ili oduševite, vaš izbor. Ali upamtite samo jedno: jednom kad se odlučite ne gledajte natrag.
Ako pozdravljate “uvođenje reda”, a ne vidite da ga je sve to manje, što ga se više uvodi vi ste vjernik. Vi vjerujete u sistem. Ima li dokaza za njegovo postojanje? Tim se pitanjem u ovom tekstu bavi Zdenko Kremer, potaknut pitanjima što ih je u medije izbacila “afera Snowden”.
Čovjek se katkad zapita, koliko je stvarno bogat jezični fond informativnih medija? Jer kad na tapet dođu tzv. ozbiljne teme, odjednom se počne obrtati zapanjujuće malo riječi. Sve se to zbiva u prikazu one ravni života koja podrazumijeva određenu ‘ozbiljnost’, a ipak, unatoč inflaciji medijskog prisustva stručnjaka, gotovo nikad ne čujemo odgovor na neko od slijedećih pitanja: zbog čega se u politici i ekonomiji govori o igračima? Zašto u članku nekog profesora čitamo o strategiji Nietzscheovog argumenta? Što to znači imati kulturnu strategiju? Odakle književnom kritičaru ideja da pisac koristi narativnu strategiju? Što znači sinergija ljevice i desnice oko strategije referendumske kampanje? Zbog čega se, naime, o tim ozbiljnim stvarima govori kao da su svojevrsna igra?
Znanje, kažu, nesumnjivo raste. Kali Tribune dodaje: ono jednako nesumnjivo opada. Dvije tvrdnje, obje istinite a međusobno proturječne – zar to nije bolje od svih hitova Jelene Rozge u post-Magazin fazi? Naravno da jeste. Pogledajte i zašto čitajući novi tekst Zdenka Kremera.
“Ugledni stručnjaci kažu…”, “U uglednom znanstvenom časopisu stoji …”, itd., itd. Na žalost, u Kali-Yugi nema vremena za malograđanštinu. Zašto ne volimo GMO, a nikad ga – nadajmo se – nismo ni probali? Slučaj profesora Seralinija vam može pomoći u traženju odgovora.