One igre na sreću i one igre za ljude – o mitologiji teorije igre
Čovjek se katkad zapita, koliko je stvarno bogat jezični fond informativnih medija? Jer kad na tapet dođu tzv. ozbiljne teme, odjednom se počne obrtati zapanjujuće malo riječi. Sve se to zbiva u prikazu one ravni života koja podrazumijeva određenu ‘ozbiljnost’, a ipak, unatoč inflaciji medijskog prisustva stručnjaka, gotovo nikad ne čujemo odgovor na neko od slijedećih pitanja: zbog čega se u politici i ekonomiji govori o igračima? Zašto u članku nekog profesora čitamo o strategiji Nietzscheovog argumenta? Što to znači imati kulturnu strategiju? Odakle književnom kritičaru ideja da pisac koristi narativnu strategiju? Što znači sinergija ljevice i desnice oko strategije referendumske kampanje? Zbog čega se, naime, o tim ozbiljnim stvarima govori kao da su svojevrsna igra?
