Radikalno dobro i zlo danas su svakodnevna priča, stoga svatko može postati svet ili proklet. Oduševiti i zgroziti se barem jednom dnevno, stvar je duševne higijene. Društvene mreže otvorile su mogućnost da se lajka slika nekog “malog anđela” za čije se liječenje skupljalo novce ili da se proklinje nekog “vraga” koji je rezao plaće, tukao ženu ili trovao pse. Sasvim svejedno. Jer sve su to priče što je smislio netko “u samo par godina za nas”
Nije svaki informatičar geek, poneki se osvrne oko sebe u javnom prijevozu. Pročitajte što vidi.
Roditeljstvo eugenike se često pogrešno pripisuje nacističkoj Njemačkoj. Također je pogrešno misliti da se nitko više njom ne bavi.
Nevina djeca … nevine žrtve. Zašto nas iritiraju dok ih natapamo suzama? Pročitajte par riječi o ritualnoj dimenziji formula tipa “naravno, ograđujem se…”, “ne bih htio uvrijediti …”, i sličnih. Jeste li sigurni da ste dobri ako se uvjerite da niste zli?
Na putu prema dolje uvijek je zgodno gledati drugog kako pada brže od nas. Mnogi će se spremno složiti kako Zapadnjaci propadaju u dekadenciju kroz mehanizaciju života i otuđenje od nečega što “mi” još imamo. Ali je li to baš tako? Pogledajmo kako i jugonostalgija može poslužiti kao ulaznica za kraj svijeta…
Ukoliko postoji budućnost što će istinito ispričati naše vrijeme, to će biti budućnost što je progledala političku korektnost kao ono što ova jest: šareni veo političkog, ekonomskog, kulturnog i, valja očekivati, fizičkog genocida. Jedan zavodljivi, enigmatični osmjeh ispod ledenog pogleda. Nešto kao osmjeh Mona Lise ispod očiju morskog psa. Ne vjerujete? Paranoično?
Dobrodošli u Novi svjetski poredak.
